Šta smo naučili iz bete

Pre nešto manje od dve nedelje objavili smo activeCollab 2. U pitanju je verzija na kojoj se dosta drugo radilo, sa nizom značajnih unapređenja.

Pored niza sitnih i krupnih unapređenja, ima i stvari (mogućnost sistema da prima emailove npr) koje iz korena menjaju kako ljudi koriste sistem. Takva verzija ne može da prođe bez bete. Manje, bug fix verzije sa sitnijim unapređenjima mogu da idu (samo paziš šta radiš i kontrolišeš se da se ne zaneseš previše sa dodavanjem novih stvari), ali nešto sa dosta izmena ne ide.

Prošle godine, u slično vreme je išla activeCollab 1.1 beta i to je bio prvi put da smo imali testiranje tog tipa i te veličine. Beta je bila javna tako da su svi koji su imali licence mogli da skinu novu verziju i testiraju je. To se pokazalo kao dobar pristup tako da smo na isti način išli i sa betom za verziju 2. Ono što je bila greška je to što smo za 1.1 bete dodavali nove mogućnosti.

Kada se tokom bete dodaju nove mogućnosti, svi testovi padaju u vodu - na ovaj način u sistemu se uvek nalaze stvari koje su nove i nestabilne. Naučeni greškom, activeCollab 2 beta je lansirana tek kada smo imali sve mogućnosti koje smo želeli da predstavimo. Svrha bete nije da timu da još vremena da nabaca još koju novu mogućnost, već da mu omogući da ispegla ono što ima i postara se da je sistem stabilan.

Pristup da se mogućnosti kompletiraju pre bete, pa zatim peglaju bez dodavanja novih, ima još jednu dobru stranu: tačno se zna kada je verzija gotova - kada se stabilizuje. Ukoliko se nove mogućnosti dodaju tokom bete, konačni set mogućnosti je uvek otvoren pa se jako lako zaneti, dodati previše novih stvari i celo "testiranje" produžiti za još koji mesec. Na kraju stvarno završite sa više mogućnosti, ali su one nestabilne i prava su noćna mora za podržavanje.

Zato sa betama treba pažljivo:

  1. Napravite sve mogućnosti koje želite da finalna verzija ima i onda ih peglajte, bez dodavanja novih mogućnosti.
  2. Pažljivo odabrate datum kada želite da vidite finalnu verziju, ali ga nipošto nemojte objaviti. Ako to uradite, velika je verovatnoća da ćete požuriti sa betom usled pritiska od strane korisnika, a samim tim i izbaciti manje stabilan proizvod. Ovo se uvek vrati kao bumerang u vidu značajno više posla oko podrške.
  3. Što se podrške tiče, tretirajte betu kao i bilo koju drugu stabilnu verziju. Izvlačenje na fazon: "Beta je, i treba da ima greške. Strpi se do sledeće verzije" će za rezultat imati da će se ljudi opeći i neće želeti sledeći put da pomognu.
  4. Opustite se i uživajte u procesu. Pritisak uvek za rezultat ima greške i uglavnom je kontra-produktivan. Umesto da šizite i gurate oštre rokove, opustite se i polako sa korisnicima privedite betu kraju. Na kraju ćete izbaciti stabilan proizvod bez da osedite u procesu.

U poređenju sa prethodnom beta koja je bila dosta napeta, verzija 2 se desila polako i na kraju smo stvarno zavriši sa znatno boljim proizvodom za koji nije trebalo toliko podrške kada je početna navala prošla. Sada se već radi na narednoj verziji pa se opet nadamo skoroj beti.

PS: Tekst sa istom temom i savetima, ali malo drugačijim sadržajem je prekjuče objavljen na A51 blogu.