Nije prvi put da čujem takvu priču.
Problem je naravno u godinama dresure kroz koje smo pršli mi i ljudi koji nas okružuju. Kada bismo išli kako "svet nalaže" samo bismo se šaltali iz institucije u instituciju - škola, fakultet, firma, penzija.
"Uvek zavisi od nekog" je savet koji ste sigurno čuli milion puta od bliskih ljudi, samo upakovan u malo drugačiju ambalažu: "Završi faks i sve će biti u redu" ili "Da se ti meni lepo zaposliš pa posle [šta god]".
Sve su to dobronamerni saveti i ljudi su iskreno uvereni da će ti život biti bolji ako završiš faks, nađeš dobar posao u nekoj banci ili nešto slično. Nervira samo kada svoje stavove forsiraju i ne prihvataju ništa drugo kao opciju.
Za kraj dva zanimljva citata iz pomenute teme:
Vast majority of the working population is institutionalized in their career mindsets and would be completely lost without someone telling them what to do every day.
i:
I come from a family of entrepreneurs. I was always told to quit my job if I wanted to make real money.
PS: Mene ne cimaju. Većina jednostavno ne može da se nosi sa mojom tvrdoglavošću u fazonu "Pusti budalu, neka tera svoje. Imamo mi pametnija posla! Sutra treba da odem do banke da dignem keš kredit kako bismo malom mogli da organizujemo rođendan."