Marco Arment, Content Everywhere, But Not A Drop To Drink:

Most reporters are under a lot of pressures that work against the quality and accuracy of their stories. I’ve found that reporters have usually already written the story, at least mentally, before they ask me for a quote, and they’ll bend, twist, and edit what I say to support their narrative. I’m simply a puppet to tell their story, whatever it is.

Prijatelj je ovo iz prve ruke iskusio nedavno: ti si glumac, novinar režiser, a sve u svrhu pričanja priče. Priča koju si tu da ispričaš nije tvoja (iako će u novinama izgledati kao da jeste), već novinarova, i nemaš skoro nikakvu kontrolu nad njom. Ne želim da kažem da je to po svaku cenu loše ili da nije u obostranom interesu, samo da kod nas nije ništa drugačije nego što Marko opisuje.

Evo ga i najbolji deo Markovog komentara, trunka mudrosti za poneti:

I try to remember that whenever I read anything in the press about a subject for which I don’t have first-hand knowledge.

Kada čitam bilo šta u novinama, a posebno dnevnoj štampi, držim veliku distancu. Ako je kvalitet tekstova o nečemu što dobro poznajem (tehničke teme) toliko loš, zašto bih očekivao da materijal koji se bavi nekim drugim, meni manje poznatim temama tipa zdravlju ili ekonomiji, bude bolji? Nema osnova za to, tako da i najdobronamerniji savet iz štampe uzimam sa velikom dozom rezerve (ako ga uopšte ozbiljno i shvatam).

Postoje bolji načini da se čovek informiše i uči. Štampu je vreme i potreba naroda za dnevnim senzacionalističkim fiksom odavno zgazilo.