Social, social, social, dark side… 5 20.09.'10
Ka social delu weba stalno imam love/hate odnos. S jedne strane, razumem ga kao pojavu i ono ljudsko (tehničko na stranu, nije previše bitno) što je osnova načina na koji funkcioniše. Opet, razumem i kako firme mogu da imaju korist od social servisa i nivoa komunikacije koju mogu da imaju sa svojim budućim, trenutnim i bivšim korisnicima, potpuno besplatno. Naš twitter nalog prati 1800 ljudi, što nije za baciti kada želiš da informišeš ljude, poguraš neku promociju i slično.
S druge strane, kako vreme odmiče sve manje želim da budem uvek povezan na “grid” (bilo kakav, ne samo internet), da sam super informisan, da svi znaju šta radim i šta smeram, o čemu razmišljam, gde sam bio, s kim. Taj nivo obaveštenosti i otvorenosti je upravo ono što social mreže čini onim što jeste i ako si lažnjak ili stvari radiš preko volje, to se primeti po rezultatima. Baš zbog tog stava, na primer, nemamo 8000 followera, već 1800. Jednostavno imam odbojnost ka nivou otvorenost koja je zahtevana da bi se socijalne mreže do maksimuma iskoristile, pa ih i ne koristim do masimuma, već na pola gasa.
Dokle ta odbojnost i “skini se sa mreže, živi svoj život i gledaj svoja posla” pristup idu najbolje vidim kod lomljenja oko novog telefona. Realno, iPhone je ono što najbliže odgovara mojim potrebama – u pitanju je ručni računar sa mogućnošću telefoniranja, najbolji korisnički interfejs trenutno upakovan u mobilnu spravu, postoje hiljade dobrih aplikacija za njega, lepo se sinhronizuje sa mojim računarom i aplikacijama na njemu itd. Rek’o bi čovek, sve sjajno, samo da odem da ga pazarim.
Ono zbog čega se još uvek dvoumim je upravo to što sam naveo kao prednosti. Od telefona želim SAMO sledeće:
- Adresar i mogućnost telefoniranja, SMS i MMS
- Bluetooth, kako bih mogao da koristim handsfree u automobilu
- Budilnik i kalendar
eventualno kameru da mogu da uslikam nešto što mi je zanimljivo, a da ne moram da vadim veliki foto aparat. Ono što ne želim od telefona su stvari ka kojima se smartphone tržište kreće – stalan pristup social servisima i internetu, multimedia i slično, što samo po sebi ubija potrebu za spravom kao što je iPhone.
Ne želim da malo-malo proveravam Twitter, da li mi je neko nešto okačio na Wall ili poslao poruku, ko mi je komentarisao slike itd. I tu je konflikt – neko ko bi trebalo da bude naložen na moderne tehnologije i način na koji one približavaju ljude i omogućavaju im da bolje komuniciraju i rade, ima odbojnost prema istom. Tough one!
PS: Naslov je više interna fora, pošto malo malo citiramo ovaj fazon iz Family Guya u firmi.
Baš i ja šmekam ovih dana PalmPre i samo ga uzimam zbog trenutno već starog trea 680 a glavna upotreba mi je sms pozivi i fenomenalan kalenda-podsetnik. sve ostale internet čari mislim da će hvatati paučinu u mom telefonskom slučaju. Jednostavno te opcije ne koristiš i to je to.
Baš juče sam uzeo novi aparat (BlackBerry Curve 8520). Stari je i dalje OK (tehnički i jači od novog – bolja kamera, brži procesor, više memorije), ali treba na servis zbog kuglice, pa da ne budem bez telefona…
Super spravica – manji je od starog, a radi sve isto. Kucanje na BlackBerryjima je baš dobro, a već sam se i previkao na nešto manje i kruće tastere kod Curvea.
Igračke na stranu, za manje od 100E sam miran sa telefonom naredne 2 godine.
Ne znam sto su ti smart phonovi krivi. Svako moze da podesi alat koji ima na raspolaganju prema njegovim potrebama…To sto imas iPhone ne mora da znaci da moras da si na Twitter-u.
Imam drugara, koji jako voli mobilne telefone i gleda serije po ceo dan na svom iPhonu, ali se niti jednom uloguje na Facebook, a Twitter ni nema…
Mislim da drustvene mreze nisu mjerilo internetske pismenosti bilo koga.
[...] tako dođem i ovim tekstom pojedem sopstvene reči. Iskreno, ranije sam očekivao da će iPhone biti samo igračka, ali se ispostavilo da menja kako [...]