area51 — » Putovanja – Čemu sve to?
Obaveštenja o novom sadržaju putem RSS-a ili emaila

Putovanja – Čemu sve to?

Nekada u polušali pomenem da je Pandorina kutija otvorena sa mojim prvim godišnjim odmorom prošle godine. Ako se izuzme Hrvatska, koju gotovo da i ne smatram stranom zemljom, pre toga ni jednom nisam išao za inostranstvo. Međutim… Kada sve saberem, od tog puta za Egipat do danas, za nešto sitno preko godinu dana, bio sam cela 3 meseca kojekuda po inostranstvu – od Italije i Grčke (auto-stop i kampovanje), plus 8 ili 9 zemalja po Bliskom Istoku i jugoistočnoj Aziji (backpacking).

Kako se novo putovanje približava (ako sve bude kako treba, trebalo bi da letim 2. oktobra), tako se polako prebacujem u taj režim – prave se fotokopije pasoša, rešava putno zdravstveno osiguranje, štampaju rezervacije, pere i slaže oprema koju već imam, a nabavlja nova, koja nedostaje i sve po redu. Za razliku od prvih putovanja, stvari sada teku rutinski. Kao da ne idem ja na put, već nekom drugom pomažem da se spremi, pa kad završim mogu da nastavim sa svojim obavezama.

Zanimljiva putovanja obogaćuju i menjaju čoveka, a što uvrnutije zvuče “na papiru”, to je šansa da se iz njih više dobije veća. Provereno! Putovanje je prilika da se izađe iz komfora svakodnevice, proba nešto novo, uradi nešto zanimljivo, upoznaju neki novi i drugačiji ljudi, dožive nove uspomene, kako lepe tako i neprijatne, prošire vidici i razbiju predrasude.

Još uvek se sećam blagog grča koji se mogao videti na licu dve devojke iz Švajcarske koje smo pokupili u Kolombu. Em su se devojke prvi put odlučile na sličan put, em su se posle Švajcarske (koja funkcioniše kao sat), odjednom obrele u ludilu železničke stanice glavnog grada Šri Lanke, pa odmah zatim u trećoj klasi voza koji ide na 2 metra od obale okeana za Gale (seća se neko Queen of the Sea nesreće? to je taj voz), pa onda sa voza pravo u bajai da se juri smeštaj koji smo našli tek kroz 4 sata, u drugom gradiću… Već sutradan su bile “k’o velike” – sa rupijama računale kao sa francima, znale gde je dobra klopa i šta valja, počele da se cenjkaju kada primete da ih deru i sve po redu.

Takve stvari se pamti ceo život, ali se ne doživljava na trosedu ispred televizora ili na plaži u Budvi, koju overavate od kada znate za sebe. Dovoljno mi je da se setim takvih momenata i da mi je savršeno jasno zašto sada pakujem backpack iako cela stvar i dalje zvuči suludo. Odgovor na “Čemu sve to?” ću imati kada se vratim i kada se utisci slegnu, kao što sam ga dobio tek 3, 4 meseca posle puta po Aziji.

PS: Evo je jedna slika koju sam napravio u Vatikanu, pre koji mesec. Put na koji sada idem nimalo ne liči na tu posetu Rimu, a to je upravo ono što ga čini tako zanimljivim. Kada se vratim, pišem o detaljima i utiscima, a sada jezik za zube, da ne ureknem ;)

Vatikan


Komentari

  1. Vukašin 29.09.'10 u 2:29
    #

    Realno. :)

    A znači jutros razmišljam koliko nam je dobro bilo na Adi Bojani ove godine (nudistički deo) i koliko me je to napunilo energijom koju i sad osećam…

    Definitivno neobično i još definitivnije fantastično mesto, svima preporuka, bar dok ne sredite budžet za daleki Istok. :)

  2. Marica 29.09.'10 u 3:02
    #

    E tako me podsecas na mene od pre nekih 5-6 godina :)
    Da sam tada pisala ovako neki post, sigurno bi isto zvucao :)
    Uzivaj :)

  3. Ilija Studen 30.09.'10 u 1:31
    #

    @Vukašin: Ada Bojana pada sledeće godine, ali ne zbog nudističkog dela koliko zbog toga što hoću da probam kajt :)

    @Marica: Šta se promenilo u zadnjih 5, 6 godina? Zanima me :)

  4. Marica 01.10.'10 u 2:48
    #

    Apsolutno nista :) Al’ isto je pocelo ;)
    Sve nabrojano se samo potvrdjuje, i sto vise putujes jos veca ti je zelja da nastavis da putujes. I svaki put kada stojis pred necim sokiran jer po prvi put nesto novo dozivljavas ili vidis srecan si jer znas da su u stvari ti novi dozivljaji i nove slike neiscrpni… Ma uostalom videces i sam za 5-6 godina :)

  5. Leo 23.11.'10 u 12:20
    #

    Uh – kriv si :) Taman sam se malo primirio od kratkog puta u Kinu i sad napises ovo, pogodis pravo u zicu i srz stvari – i sta ja sad da radim? :) Steta je samo sto ljudi koji nisu iskusili tesko mogu da shvate tacan osecaj o kojem pricas i to sto se “dobije”…Voleo bih da taj osecaj moze da se usadi i prenese nekome kompletnije, pa da lakse budu hrabri za takve stvari…Moja putovanja su bila puno bezazlenija od tvojeg proslogodisnjeg (nadam se da ce biti prilike za nesto slicno), ali dozivljaj delimo.

Pravila komentarisanja
Sva polja je obavezno popuniti osim polja "Vaš sajt".
Polisa privatnosti
Tvoja email adresa neće biti prosleđena trećem licu i biće iskorišćena samo u slučaju da te autor lično kontaktira.
Dozvoljen xHTML u komentarima
Formatirajte svoj komentar uz pomoć ovih xhtml elemenata: a, em, strong, blockquote, p, cite, q, img

Ostavi svoj komentar