Oglas za posao

Kako vreme odmiče, activeCollab raste i postaje sve popularniji. Koriste ga neke od najpoznatijih firmi i univerziteta na svetu, kao i čitav niz malih, kreativnih firmi i organizacija. Imamo niz ideja kako da se sam proizvod unapredi i razviju razni dodaci, tako da nam trebaju ljudi koji bi voleli da rade na ovom projektu. Ako ste dobar PHP programer ili na putu da postanete jedan, javite pa da sednem i popijemo kafu.

Tekst samog oglasa sa svim detaljima:

A51 is a small software development company from Novi Sad. Our focus is development of web based tools that help organizations get projects done by employing more communication and less management.

Our flagship product, activeCollab, is used across the globe by thousands of organizations, including some of the largest technology and media companies and well known universities.

PHP Programmer

Job Description:

  1. Work on integration of activeCollab with other applications and services on the market (popular CMS platforms, invoicing and accounting services etc).
  2. Develop and share resources that help developers integrate and extend activeCollab.
  3. Other projects may include development of widgets, mobile applications and more, based on your interests and skillset.
  4. Anything else that you feel that would make activeCollab a better product and an integral part of the online productivity ecosystem.

What we offer:

  1. Clean, quite, cozy environment where you can concentrate and get stuff done. We even offer home cooked lunch served in the office every day, so you don't nede to worry about that and waste time and money.
  2. Opportunity to learn new and develop existing skills.
  3. Best equipment money can buy. Tools should never limit your creativity.
  4. Type of energy only small companies can offer.
  5. Make the difference! activeCollab is one of the best known software products coming from Serbia.

Requirements:

  1. Simply put, you need to be a good programmer and natural problem solver.
  2. Must know technologies are PHP, MySQL, HTML, CSS and JavaScript. Experience with other platforms is a plus, but not required.
  3. Good written and spoken English. We offer tools and resources to improve your English, but good foundation is required.
  4. Candidates who are not able to work in office in Novi Sad Monday to Friday should not apply.
  5. Faculty degree is a plus, but not a requirement.

If you are interested and see a fit here, please fill out the form that is available on this page:

Thank you for your time!

activeCollab video ture

Pre desetak dana su postavljene video ture koje na jednostavan način objašnjavaju najznačajnije activeCollab mogućnosti. U pitanju je devet video klipova, gde svaki bliže objašnjava po jednu sekciju već postojeće tekstualne ture:

ac-tour.jpg

Ture su trebale da budu spremljene mnogo mnogo ranije, ali nekako su se uvek neke druge stvari činile prečim tako da nam je trebalo više od dve godine dok se napokon nisu pojavile na sajtu. Prvo je bio problem to što se activeCollab 1.0 jako mnogo menjao, pa onda problem sa scenarijima i realizacijom, pa razna odlaganja jer su bitnije stvari trebale da budu rešavane i tako do u nedogled.

No, pre koji mesec smo se napokon dogovorili da ovaj projekat ima visok prioritet i da ga treba rešavati što pre. Celu priču su izgurali Goran, Ivana, Waldo i Waldov prijatelj koji je radio voiceover, a kome ni ime ne znam. Evo ih neke beleške, ideje i zapažanja sada kada je cela stvar ugledala svetlost dana:

  1. U osnovi, kod ovakvih tura postoje dve krajnosti: čista marketinška priča i čista demonstracija proizvoda. Naše ture više vuku na merktinšku priču, ali nju prate i kratki prikazi proizvoda i nekih operacija. Bolje je objasniti kako će to proizvod potencijalnom kupcu olakšati život (benefits), umesto prostog nabrajanja mogućnosti, a u isto vreme nam olakšava održavanje pošto ne zahteva toliko česte izmene kao što bi čista demonstracija zahtevala.
  2. Jedna od stvari na kojoj sam lično insistirao od samog početka i što je dugo kočilo projekat je glas i priča koja prati video. Na netu postoji dosta tura koje prati samo tekst, bez priče, i ne sumnjam da su bolje nego da uopšte nema tura, ali... Moj stav od samog početka je bio da priča koja prati video, a koju čita osoba kojoj je engleski prvi jezik definitivno celu stvar diže na nivo ispod koga se ne bih spuštao. I dalje stojim iza toga...
  3. Zbog voiceovera, a i zbog toga što se sami nismo mogli posvetiti dizajniranju i montaži tura, odlučili smo se da unajmimo nekog da nam odradi posao. Od par ponuda koje smo dobili na Elance, odabrali smo Walda jer je imao par projekata koji su bili dosta slični stilu koji smo želeli da postignemo, kao i višegodišnje iskustvo u TV industriji.
  4. Waldo nam je u potpunosti rešio prvi, Intro video. Taj prvi, najduži i najkompleksniji deo je odredio stil ostalih tura, dizajn, piktograme... Sa ovim materijom, i uz Waldovu pomoć, Ivana i Goran su završili ostalih 8 videa. Ovde je Goranovo iskustvo sa montažom (neko vreme je pro-bono radio kao montažer na jednoj studentskoj TV emisiji za vreme faksa) jako dobro došlo i uštedelo jedan dobar polovan auto koliko bi inače bio honorar da smo morali opet da unajmljujemo animatora i montažera.
  5. Većina sajtova nema velikih problema sa protokom. Ovo se može bitno promeniti kada se na sajt doda dosta video materijala koji ljudi često gledaju, kao u našem slučaju. Za desetak dana, same ture su naprevile oko 100GB protoka, a nismo imali nikakve skokove u saobraćaju. Iz tog razloga, odluka je pala da se video materijal drži na Amazon S3 servisu, umesto da ga sami hostamo.
  6. Ne raspolažemo sa podacima da bismo mogli da donosimo bilo kakve zaključke o tome koliko ovakve ture utiču na prodaju, ali zdrav razum i stomak kažu da bi ovo trebalo da pomogne. Korisnici bolje razumeju o čemu se radi, a vi u isto vreme imate bolji medijum da prenesete poruku (audio + video šiju statičan tekst i slike). Nadam se da ćemo kroz pola godine, godinu raspolagati nekim konkretnijim podacima.

Ovi komentari su čisto posmatrački pošto sam imao minimum učešća u projektu - dok su rukavi bili zasukani i dok se radilo punom parom, ja sam putovao Azijom. Za neke konkretnije komentare, možete pogledati članak koji je Ivana pripremila i objavila na blogu firme. Same klipove možete pogledati u Tour sekciji activeCollab sajta.

PS: Svaka čast ekipa. Odoh ja sad opet negde preko sveta (Mongolija, Tibet i Nepal se čine kao dobra ideja). Možda se završi drugi proizvod do momenta kada se vratim :)

Kupovina i prodaja

Kupce, i ljude generalno, možete grupisati na milion načina. Jedna od podela je na:

  1. Ljude koji kupuju
  2. Ljude kojima treba prodati

Osnovna razlika je u tome koliko energije vi treba da uložite kako bi do trgovine došlo.

Prva grupa su ljudi koji dođu na sajt, pogledaju materijal koji ste im spremili (benefits, feature liste, poređenja paketa itd), probaju demo i na kraju kupe ili ne kupe proizvod. U celom procesu mušterija dolazi u minimalan direktan kontakt sa vama. To je s jedne strane dobro (možete u potpunosti automatizovati prodaju), a sa druge loše jer nemate priliku da "pomognete" neodlučnoj mušteriji da kupi vaš proizvod ili se desi da mušterija neke mogućnosti i prednosti proizvoda jednostavno previdi.

Druga grupa su ljudi koji očekuju da im vi prodate proizvod ili uslugu - da popričate telefonom, dogovorite sastanak, organizujete demo u njihovoj kancelariji (PPT prezentacija i sav prateći jazz) itd. To je grupa ljudi koja će vam poslati email i zamoliti da ih vaš "sales rep" pozove na navedeni broj telefona (iako je taj isti email mogao biti iskorišćen za 90% pitanja koja imaju), grupa koja će se začuditi kada im kažete da nemate komercijaliste, već da na pre-sale pitanja odgovaraju isti oni ljudi koji prave sam proizvod...

Ne želim da kažem da je jedna grupa bolja od druge, ili da treba da se fokusirate samo na jednu od njih. Najbolje rešenje je dobro pokriti potrebe obe grupe, ali u samom startu, kada nemate ni dovoljno kvalitetan prodajni materijal na sajtu, a ni para i/ili iskustva da nađete dobre prodavce, treba bar biti svestan postojanja i potreba ove dve grupe.

Tek kada ih odvojite i počnete da razmišljate o njima kao o dva potpuno drugačija pristupa prodaji možete dobro da osmislite pristup kojim ćete im uzeti novce (na njihovo zadovoljstvo, naravno).

Povrat novca, iz iskustva

Kada je objavljena prva komercijalna verzija activeCollaba u oktobru 2007. godine, nismo imali jasan stav prema vraćanju novca. Do tada nam to nije bila bitna stavka pa nismo previše ni razmišljali o tome. Međutim, čim počnete da prodajete, vraćanje novca usled nezadovoljstva proizvodom (ili iz drugih razloga) postaje realnost sa kojom treba da živite. I izgradite neki stav o njoj...

  1. Lepo prihvatite da će biti ljudi kojima vaš proizvod neće odgovarati i da će oni želeti svoj novac nazad. Nekada se proizvod ne pokaže dobro u praksi, nekada u refund periodu nađu bolje rešenje za svoje potrebe, nekada ne uspeju da nađu IT-jevca da podesi sistem itd. Razloga stvarno može biti dosta.
  2. Refund treba gledati kao trošak poslovanja pošto je u pitanju "safety net" koji kupci mogu iskoristiti ukoliko im se proizvod ne svidi. Najgore što možete imati je da kupac "tresne o beton" i završi sa nečim što mu ne treba ili ne odgovara, a dao je dosta novca. U tom slučaju budite sigurni da vas neće mnogo hvaliti svojim prijateljima.
  3. Kada je refund politika u pitanju, tu nema mesta egu. Niko ne traži novac nazad zato što mu se VI ne sviđate ili zato što hoće VAS LIČNO da povredi, već zato što mu proizvod i usluge koje ga platio ne odgovaraju.
  4. Najčešći periodi povrata novca koji se nude kod softvera su 30, 45 i 90 dana. Mi nudimo garanciju od 30 dana, ali vratimo novac i do 90 dana nakon kupovine ako ljudi traže.
  5. Ignorišite moguće zloupotrebe vaše refund politike. Jedna od bitnijih stvari koju sam naučio u zadnje vreme je da poštene ljude treba pustiti da budu pošteni, a ne tretirati ih kao kriminalce. 20 ljudi koji su imali dobro iskustvo sa povratom novca su mnogo vredniji asset od sprečavanja dvojice likova da zloupotrebe refund sistem.
  6. Procenat slučajeva kada vraćate novac je osetno veći za mlad proizvod, nego za zreo. Ovo treba znati kako vas ne bi uhvatila panika u startu. Najbitnije je unapređivati proizvod. Kasnije ćete imati bolji, konkuretniji i stabilniji proizvod, imati manje refunda i zarađivati više. Da ponovim - samo unapređujte proizvod!
  7. Kada smo već kod brojeva, procenat slučajeva kada se vaća novac je mali - do 5% za mlade proizvode (activeCollab 1.0.x je imao osetno manji refund ratio, ali do 5% mi zvuči OK za neke agresivnije varijante) i do 1% za zrele i stabilne proizvode (odavno smo ispod, ali radimo na tome da i to smanjimo). % raste kako počnete da koristite agresivan marketing, posebno ako pustite agresivnu affiliate ekipu u igru.
  8. No Questions Asked refund politika podrazumeva da prvo procesirate refund, pa onda postavljate pitanja. Ovakvo ponašanje pokazuje da vaša kompanija zauzima "Mi smo srećni samo kada je kupac srećan" stav (user centric umesto company centric), ali može biti problem zato što uskraćujete ljudima šansu da se predomisle (dešava se). Mi imamo tu politiku - prvo procesiramo refund, pa onda postavljamo pitanja.
  9. Refund je prilika da saznate šta ne valja u vašem proizvodu. Prosto pitanje: "Nudimo 'No Questions Asked' refund, ali stvarno bi nam značilo ako biste odvojili minut ili dva da nam kažete šta nije bilo u redu sa proizvodom." Dobićete odgovor u 3/4 slučajeva, a taj feedback stvarno znači mnogo na duge staze. Saslušaj i popravi!
  10. Ako ne prodajete fizičku robu, već "nule i jedinice", skoro da ne postoji razlog da ne nudite povrat novca ukoliko korisniku proizvod ne radi posao. Na novac treba gledati kao na formu vrednosti, i ako kupac nije dobio vrednost, ne treba da mu uzete novac. Simple as that.

Na osnovu ove liste stavki ste verovatno zaključili da sam veliki pobornik otvorene, iskrene i jednostavne refund politike i da smatram da je dobra za poslovanje. Uvek je dobro ukloniti prepreke, kako mentalne tako i fizičke, između kupca i proizvoda. Jedna od tih prepreka je rizik da čovek da novac za nešto što mu ne treba, a refund je jednostavan način da se ta prepreka ukloni.

5 disfunkcija tima

Polako privodim kraju The Five Dysfunctions of a Team, pa čisto da zabeležim same probleme:

  1. Odsustvo poverenja u ostale članove tima. Bez poverenja nema otvorenih rasprava, otvorenog priznanja kada se nešto dobro, ali i loše uradi / desi, priznavanja greške itd. U tom slučaju, tim je grupa stranaca koji samo gledaju kako da pokriju sopstveno dupe i odrade dovoljno da ne dobiju otkaz.
  2. Izbegavanje konflikta. Često se odluke donose bez učešća celog tima, nema diskusije i zajedničkog preispitivanja kako bi se došlo do najboljeg rešenja, a i kada ima, često se bitne stvari prećute kako bi se izbeglo suočavanje sa drugim članovima tima.
  3. Donete odluke tim ne gleda kao obavezujuće. Sve je super na sastancima i kada se dogovaramo, ali čim se raziđemo, opet svako vuče na svoju stranu i gledamo samo svoja posla. Zato sve treba detaljno pretresti, da svi iznesu svoje mišljenje i rezerve kako bi se našlo optimalno rešenje, nešto uz šta će svi stati i gurati, a ne biti u "Told you so!" fazonu kada se stvari ne razviju kako treba.
  4. Odsustvo odgovornosti (i cimanja po tom pitanju). Kada je odluka doneta i kada se tim nešto dogovori, onda svako ide svojim putem i radi svoj deo posla. Ukoliko nešto nije odrađeno, tim treba to jasno da naglasi i čak izvrši pritisak na osobu koja je "zatajila". Odgovornost nije dovoljno samo prihvatiti, treba je i otvoreno očekivati od ostalih članova.
  5. Zapostavljanje rezultata. Tim je tu da bi ostvario neke rezultate. Ukoliko ti rezultati izostanu, ili pak članovi tima gledaju svoje lične rezultate i ego kao bitnije od zajedničkih, stvari nisu postavljene kako treba. Ono što tim rad i čemu teži treba da je veće od ličnih interesa.

five-dysfunctions.gif

© 2002 Patrick Lencioni

Sama knjiga je pitka i dosta se brzo prelazi. To ne znači da su informacije u njoj oskudne ili nebitne - samo da su upakovane u formu koja se lako "vari".

Sličnom tematikom, ali iz malo drugačijih uglova se bave Egonomics (koliko ego igra ulogu u timovima i kakve sve probleme može da uzrokuje ako se otme kontroli) i First, Break All the Rules (uopšteno o ljudima i šta možete da očekujete od njih, a šta ne) pa pogledajte ako vas zanima.

PS: Svoj primerak "The Five Dysfunctions of a Team" sam nabavio sa Amazona, ali mislim da sam video prevedenu verziju u Mamutu (ex. IPS-u).

Under Promise, Over Deliver (bukvalno!)

Ponuda novosadskih restorana na Donesi.com je sada znatno bolja nego što je bila ranije. Među restoranima koji su dodati u skorije vreme je i Grilos - restorančić iz Maksima Gorkog koji se specijalizovao za giros. Od njih sam poručivao par puta i:

giros.jpg
  1. Giros im je super i ne štede na prilozima
  2. Uredno dostave gotovinski rečun
  3. Uvek donesu klopu ranije nego što najave

Za #3 sam prvi put mislio da je greška - rekli 40 min, a doneli klopu za 20. To se onda ponovilo par puta, da bi u jednom momentu jednostavno prestao da mislim da je u pitanju slučajnost. Čak šta više, mislim da je u pitanju jedan jednostavan "trik" - najavi minimum usluge koji možeš da pružiš, pa onda gledaj da pružiš svoj maksimum, bez previše prethodnog šepurenja i halabuke.

Rezultat - jako pozitivan utisak koji ostavljate na kupca! Ne samo da niste izneverili ili prosto zadovoljili njegova očekivanja, već ste ih nadmašili, a nije vas koštalo mnogo.

Iz nekog razloga ostali restorani ne koriste ovakav pristup. Drugi restoran iz koga često poručujem je baš imao problema sa dostavom - najave najbolje vreme koje misle da mogu da postignu i onda kasne. Zbog toga sam u jednom momentu prestao da poručujem od njih. Popravili su brzinu dostave od tada, ali opet idu onom logikom - optimistična procena, pa ako kasnim, jbg - gužva u saobraćaju, viša sila ili šta već.

Primer gore je lokalni restoran, ali je princip opšt: Under-Promise, Over-Deliver. Mudar prisup očekivanjima i pružanju usluge je jedan od najboljih načina da napravite fanove od kupaca, a da vas to ne košta mnogo.

PS: Sve ovo ne bi funkcionisalo da im je klopa sranje.

Pare ljude kvare?

Svi znamo onu staru: "Pare ljude kvare" ili blažu preformulaciju da bilo koji oblik moći nad grupom ljudi kvari osobu koja je ima. Čak je toliko ponavljana da je mnogi ljudi uzimaju kao istinu bez nekog preteranog razmišljanja.

Jedna zanimljiva perspektiva na koju sam naleteo (ne sećam se tačno gde) je to da novac ne kvari ljude, već da samo pokazuje kakvi su stvarno kada više ne moraju da budu fini. Zanimljiva perspektiva u svakom slučaju koja potvrđuje ideju na koju sam nailazio na niz mesta, a to je da su skromnost i zdrav odnos prema ljudima koji te okružuju značajniji nego novac i moć. Šupak sa parama je i dalje samo šupak, a ljudi ih baš i ne vole.

Neke od knjiga koje sam nedavno pročitao, a da se kroz njih provlače ideje o značaju veza koje gradimo sa ljudima, kao i o skromnosti: Egonomics, How to Win Friends and Influence People, First Things First, Good to Great i Plain Talk.

Podrška novih verzija - Slatke muke

Software as a Service (SaaS) proizvodi uglavnom nemaju problem sa skokovima u broju zahteva za podrškom kada izađe nova velika verzija, ali to je klasika za proizvode koje korisnici instaliraju kod sebe (na desktop ili server). U tom momentu svi skidaju i instaliraju novu verziju, upgraduju svoje baze i šta sve ne tako da je sasvim normalno da pritisak na podršku osetno poraste.

To samo po sebi i nije naka tajna, ali je lepo potvrditi celu priču podacima:

requests-over-time.jpg

Ovo je broj zahteva na activeCollab help desk (ne i na forum) u periodu od Nove Godine do 31. maja. Na grafu se tačno vide vikendi, radni dani, ali i momenti kada su lansirane značajnije verzije - pre svega prva activeCollab 2 beta, a onda i stabilna "dvojka" (activeCollab 2.1).

Užurban help desk i forum su slatke muke. Iako zna biti stvarno iscrpljujuće, uvek sam pre za to i lansiranje novih verzija, nego za stvari do kojih nikome nije stalo i/ili koje stagniraju u svojoj "stabilnosti".

Priprema oglasa za posao

U zadnjih godinu, dve sam bio u prilici da napišem par oglasa za različita otvorena mesta u firmi. Daleko bilo da me je to učinilo ekspertom, ali kroz tih par oglasa i gledanje na oglase drugih firmi, iskristalisao se prost šablon za njihovo pisanje:

  • Ukratko opišite kompaniju i njenu delatnost. Cilj je da se, bez previše uvijanja i okolišanja, kaže čime se kompanija bavi i zašto bi to trebalo da bude zanimljivo kandidatu.
  • Navedite za koje mesto želite da nađete zaposlenog. Ime pozicije treba da bude relativno kratko (max par reči) i da bude jasno istaknuto (zaseban pasus, velika slova itd).
  • Nakon imena, opišite aktivnosti koje radno mesto uključuje. Lista bi trebalo da bude dovoljno opširna da lepo prikaže posao, a opet ne toliko dugačka da smori ljude.
  • Nako što ga opisali, kažete šta pružate kandidatu za obavljanje navedenog posla - fleksibilno radno vreme, prijatno okruženje, konkurentnu platu, bonuse i dodatke itd.
  • Na samom kraju, navedete tača očekivanja koja kandidat mora da zodovolji da biste ga uzeli u obzir - stručna sprema, poznavanje jezika, tehnologije, očekivano iskustvo, lokacija itd.

Svim ovim stavkama zatvarate krug - ko ste, šta vam treba, šta pružate za to i koja su vaša minimalna očekivanja. Primer oglasa koji prati ovaj šablon, a koji smo nedavno koristili da bismo popunili jedno otvoreno mesto možete videti u jednom starijem Area51 članku: Oglas za posao:

customer-replations-oglas.jpg

Za kraj samo napomena da je šablon iz prakse, ne iz HR udžbenika ili pravilnika neke kompanije. Dovoljno je opšt i jednostavan da se može primeniti na većinu oglasa, ali sam siguran da postoje i situacije kada neće raditi posao.

Ako imate neke dodatne primere ili komentare, znate šta vam je činiti :)

Šta smo naučili iz bete

Pre nešto manje od dve nedelje objavili smo activeCollab 2. U pitanju je verzija na kojoj se dosta drugo radilo, sa nizom značajnih unapređenja.

Pored niza sitnih i krupnih unapređenja, ima i stvari (mogućnost sistema da prima emailove npr) koje iz korena menjaju kako ljudi koriste sistem. Takva verzija ne može da prođe bez bete. Manje, bug fix verzije sa sitnijim unapređenjima mogu da idu (samo paziš šta radiš i kontrolišeš se da se ne zaneseš previše sa dodavanjem novih stvari), ali nešto sa dosta izmena ne ide.

Prošle godine, u slično vreme je išla activeCollab 1.1 beta i to je bio prvi put da smo imali testiranje tog tipa i te veličine. Beta je bila javna tako da su svi koji su imali licence mogli da skinu novu verziju i testiraju je. To se pokazalo kao dobar pristup tako da smo na isti način išli i sa betom za verziju 2. Ono što je bila greška je to što smo za 1.1 bete dodavali nove mogućnosti.

Kada se tokom bete dodaju nove mogućnosti, svi testovi padaju u vodu - na ovaj način u sistemu se uvek nalaze stvari koje su nove i nestabilne. Naučeni greškom, activeCollab 2 beta je lansirana tek kada smo imali sve mogućnosti koje smo želeli da predstavimo. Svrha bete nije da timu da još vremena da nabaca još koju novu mogućnost, već da mu omogući da ispegla ono što ima i postara se da je sistem stabilan.

Pristup da se mogućnosti kompletiraju pre bete, pa zatim peglaju bez dodavanja novih, ima još jednu dobru stranu: tačno se zna kada je verzija gotova - kada se stabilizuje. Ukoliko se nove mogućnosti dodaju tokom bete, konačni set mogućnosti je uvek otvoren pa se jako lako zaneti, dodati previše novih stvari i celo "testiranje" produžiti za još koji mesec. Na kraju stvarno završite sa više mogućnosti, ali su one nestabilne i prava su noćna mora za podržavanje.

Zato sa betama treba pažljivo:

  1. Napravite sve mogućnosti koje želite da finalna verzija ima i onda ih peglajte, bez dodavanja novih mogućnosti.
  2. Pažljivo odabrate datum kada želite da vidite finalnu verziju, ali ga nipošto nemojte objaviti. Ako to uradite, velika je verovatnoća da ćete požuriti sa betom usled pritiska od strane korisnika, a samim tim i izbaciti manje stabilan proizvod. Ovo se uvek vrati kao bumerang u vidu značajno više posla oko podrške.
  3. Što se podrške tiče, tretirajte betu kao i bilo koju drugu stabilnu verziju. Izvlačenje na fazon: "Beta je, i treba da ima greške. Strpi se do sledeće verzije" će za rezultat imati da će se ljudi opeći i neće želeti sledeći put da pomognu.
  4. Opustite se i uživajte u procesu. Pritisak uvek za rezultat ima greške i uglavnom je kontra-produktivan. Umesto da šizite i gurate oštre rokove, opustite se i polako sa korisnicima privedite betu kraju. Na kraju ćete izbaciti stabilan proizvod bez da osedite u procesu.

U poređenju sa prethodnom beta koja je bila dosta napeta, verzija 2 se desila polako i na kraju smo stvarno zavriši sa znatno boljim proizvodom za koji nije trebalo toliko podrške kada je početna navala prošla. Sada se već radi na narednoj verziji pa se opet nadamo skoroj beti.

PS: Tekst sa istom temom i savetima, ali malo drugačijim sadržajem je prekjuče objavljen na A51 blogu.

Priprema Privacy Policy stranice

Verovatno ste na gomili sajtova videli da postoje Privacy Policy stranice gde ekipa iza sajta objašnjava na koji način pristupa privatnosti posetilaca svog sajta - koje informacije skuplja, kako, za šta ih koristi i tako dalje. Takođe, velika je verovatnoća da, kao i mi, nikada niste posetili ili u celosti pročitali te dokumente pošto su uglavnom teški smor.

Lično se nikada nisam previše interesovao za samu tematiku, sve do trenutka dok nismo trebali da sednemo i sastavimo Privacy Policy za naše sajtove. Kao i za većinu stvari, ispostavilo se da i o politici privatnosti ima dosta zanimljivih stvari da se nauči. Ivana nije bila lenja, pa je sela i napisala blog post o tome za naš sajt: Writing Privacy Policy.

U tekstu je objašnjeno zašto kompanije objavljuju svoju politiku privatnosti, kao i lista pitanja na koja bi ista trebalo da odgovori pa bacite pogled ako Vas tematika zanima.

PS: Tekst je informativan i ne bi na njega trebalo gledati kao na pravni savet. Tome ipak služe advokati :)

Oglas za posao i traženje posla po shotgun principu

Prekjuče je na InfoStud pušten oglas za Customer Relations mesto koje imamo otvoreno. Hvala svima koji su predložili kako da nazovemo poziciju, a posebno hvala ljudima koji su prethodni post prosledili prijateljima za koje misle da bi im taj posao ležao.

Pre pola godine smo u istom obliku (vrući oglas, 14 dana) oglašavali mesto programera tako da nam proces nije skroz nov. Doduše, tada smo imali pomoć dok smo sada prepušteni sami sebi.

Evo i nekih prvih iskustava i poređenja sa prethodnim oglasem:

  1. U prva 24 časa smo dobili više prijava za novu poziciju nego što smo ukupno dobili prijava za posao programera za svih 14 dana koliko je oglas stajao na InfoStudu.
  2. Dosta ljudi koristi shotgun pristup traženju posla - pošalju svoj rezime na što više adresa, uključujući i za one poslove koje apsolutno nemaju nikakve veze sa onim što su prethodno radili. Ako prođe prođe.
  3. U par rezimea sam nalazio učestale greške u spelovanju. To je automatska diskvalifikacija bez obzira na sve ostalo. Svakome se provuče greška tu i tamo, posebno kada je strani jezik u pitanju i to skroz razumemo, ali rezimei o kojima pričam nisu prošli ni osnovni spell check, kamo li bilo šta ozbiljnije.
  4. Propratna pisma su generička. U samo dva, možda tri slučaja se vidi da je osoba pogledala ko smo i na čemu radimo. Samo jedna osoba je napisala: "Posetila sam sajt i imam par ideja kako biste ga mogli unaprediti".

all-similar.jpg

Shotgun pristup možda dobro zvuči na papiru (šta je bolje, prijaviti se na 5 ili na 50 oglasa?), ali malo iskustva koje imam do sada takvo je da smatram da je količina vremena koju ću kao poslodavac uloži za kandidata proporcionalna količini vremena koju je on uložiš javljajući se na oglas. Ako je samo kliknuo Send zato što je lako, ogromna je verovatnoća da se njegov rezime ni po čemu neće isticati u moru drugih.

Možda grešim, ali mi se čini da je bolje prijaviti se na 5 oglasa uz dobro sastavljeno motivaciono pismo, posebno napravljeno za svaku od pozicija, umesto da se prijaviš na 50 otvorenih mesta i nigde ne privučeš pažnju.

Za sada prema shotgun pristupu ima love - hate stav. Hate deo je to što gomila rezimea oduzima dosta vremena. Love deo je to što će se ta gomila rezimea već posle prvog kruga odabira smanjiti na manje od 10% od početnog broja.

Videćemo kako će se cela stvar razvijati dalje.

5 puta pitaj "Zašto?"

Five Why's je tehnika kojom se kroz postavljanje niza pitanja došlo do osnove problema. Umesto da se problem razmatra i rešava samo u "prvom sloju", traži se njegov "koren" i tu rešava.

root.jpg

Na primer, požali vam se zaposleni da mu računar radi jako sporo.

  1. Zašto računar radi jako sporo? Zato što su zaposleni uspeli da "pokupe" nešto na internetu.
  2. Zašto je računar zaražen? Zato što koristimo staru, nezakrpljenu verziju Windowsa i anti-virus programa.
  3. Zašto Windows nije zakrpljen i zašto anti-virus nema sveže definicije? Zato što nemamo legalne kopije softvera koji koristimo, pa nemamo jednostavan i automatizovan način da dođemo do zakrpa i novih definicija.
  4. Zašto imamo nelegalan softver? Zato što smo hteli tu da skrešemo troškove i uštedimo.
  5. Zašto smo odlučili da ušteda bude na softveru? Zato što nismo shvatili koji nam je IT bitan u poslovanju i kakve probleme možemo imati kada računari prestanu da rade kako treba i samo frustiraju zaposlene i loše utiču na njihovu produktivnost.

Ovo je dosta karikiran primer, ali dobro ilustruje samu tehniku. Čišćenje tog jednog računara će rešiti problem tada, ali se isti može vratiti već kroz par dana tako da to u stvari i nije neko rešenje. Pravo rešenje je da firma ozbiljno shvati koliko su joj računari bitni u poslovanju i uozbilji se po tom pitanju - legalizuje softver, konfiguriše sisteme da ne može svako da instalira kojekakvo đubre sa interneta, edukuje zaposlene itd.

Rešavanjem "korena" ne se rešava samo problem od koga smo krenuli, već i niz drugih problema koji "rastu" iz tog korena.

Five Why's tehnika mi je pala na pamet kada sam gledao slajdove "Customer Development Engineering" prezentacije koju je Berislav pomenuo u komentaru na "Oglas za posao" post. Dodatak u prezentaciji je da taj tim dodaje jedno "Zašto?" - "Zašto naš sistem za prevenciju problema nije uspeo da spreči pojavu ovog problema?" Pored samog problema i njegovog korena, ovim pristupom se gradi i pouzdan sistem za prevenciju pojave problema što vidim kao dosta isplativu praksu na duže staze.

Naravno, i jedna i druga tehnika su samo alati i funkcionišu samo ako ih ljudi dispciplinovano koriste. Izgraditi takvu kulturu je znatno veći izazov od usvajanja super cool tehnike o kojoj ste čitali u nekoj knjizi ili na nekom blogu...

Oglas za posao

Već par dana razmišljam o oglasu za poziciju koju imamo otvorenu u firmi. Uloga ove osobe je da pomoću alata kao što su blog, newsletter, forum, intervijui itd prenese poruku o našem proizvodu i firmi, privuče nove kupce, a sa postojećim ostvari bolju vezu. Cilj je preneti poruku, edukovati i kreirati kvatitetan sadržaj koji ljudima pruža vrednost i (in)direktno doprinosi boljoj prodaji.

Problem je što tačno znamo šta osoba treba da radi, ali imamo problem da nazovem tu poziciju u oglasu. Nije ni čist marketing, ni PR, ni community management, ni prodaja, već nešto što se dotiče svih tih oblasti.

Pošto već problem postoji, a među vama ima i dosta iskusnijih i kreativnijih ljudi, odlučih da vas malo iskoristim ;) Evo ga tekst oglasa koji trenutno imamo. Sva zapažanja, pitanja i predlozi su dobrodošli, a ako i znate nekog ko bi mogao da popuni tu ulogu (rad u kancelariji u Novom Sadu i dobar engleski su zahtevani), onda imate i večeru od nas. No, idemo:

A51 is a small software development company from Novi Sad. Our focus is development of web based tools that help organizations get projects done by employing more communication and less management.

Our flagship product, activeCollab, is used across the globe by thousands of organizations, including some of the largest technology and media companies and well known universities. You may get the chance to work with them because we are looking for someone to help us with:

Marketing and Customer Care

Job description:

  • Spread the Word - Tell the people about our products, its features and how it can benefit them.
  • Build an Audience - Use blogs, newsletters, interviews and similar tools to build an audience that is interested in our product or already use it.
  • Reach New Customers - Find ways to reach new customers using the Internet.
  • Build and Nurture Relationships - Connect and build strong and lasting relationships with the customers.
  • Anything else you think would benefit visitors of our websites, customers and us.

What we offer:

  • Flexible work hours and clean, quite, cozy environment where you can concentrate and get stuff done.
  • Opportunity to learn new and develop existing skills.
  • Best equipment money can buy. Tools should never limit your creativity.
  • Type of energy only small companies can offer.

Requirements:

  • Great social and communication skills.
  • Excellent written and good spoken English. We offer tools and resources to improve your English, but good foundation is required.
  • Candidates who are not able to work in office in Novi Sad Monday to Friday should not apply.
  • Experience with selling and supporting products or services online is a plus, but not a requirement.
  • Faculty degree is a plus, but not a requirement.

If you are interested and see a fit here, please send your CV and cover letter to hi@a51dev.com. If you're a blogger, don't forget to mention your blog!

Kao što rekoh, svi komentari i sugestije su dobrodošli!

Diskusije o budućnim mogućnostima

Jedno od pravila kojim se vodimo kada komuniciramo sa kupcima, kako potencijalnim, tako i onim koji su već kupili licencu, je da ne pričamo o mogućnostima koje spremamo za buduće verzije activeCollaba. Ovo pravilo može ponekad biti nezgodno i dovesti do nategnutih razgovora:

  1. Ponekad kupac zahteva informacije o tome da li će određena stvar biti dodata kako bi znao da li da sam razvija ili da se strpi do verzije kada će ta mogućnost biti dodata.
  2. Desi se da kupac zauzme malo agresivniji stav pozivajući se na to da ima pravo da zna kuda će se kretati alat koji je platio i da bez tih informacija ne može ništa da planira.
  3. Ljudi generalno vole da znaju šta će se desiti u budućnosti i kuda ceo projekat ide. Mislim da su za ovo pomalo uvrnuto osećanje pre svega zaslužna radoznalost, želja da alat koji koriste bude bolji i želja da se pomogne.

Bez obzira koliko ovakvih situacija i diskusija rešili, svaki sličan konflikt je težak na svoj način. Za razliku od situacije kada je kupac frustriran zato što nešto ne radi gde vi možete da rešite problem i time pokrijete slučaj, ovde vi ne možete da ponudite rešenje ako želite da ostanete dosledni pravilu. Sve što možete je da na ovaj ili onaj način gurate svoje (diplomatski, naravno - drčnim stavom ćete samo napraviti još veću gužvu).

silence.jpg

Problemi koje prate to pravilo su jedno, ali ono što je znatno bitnije su razlozi za njegovo uvođenje:

  1. Ljudi vole da pričaju. Ima nešto primamljivo u apstraktnim diskusijama pa su ljudi u stanju da sanjaju i muljaju priču do besvesti umesto da sednu i rade.
  2. Nije isto pričati i cveće brati. Bez obzira koliko vremena proveli diskutujući o nečemu, tek kada se latite editora i krenete to da pravite videćete koji su stvarno izazovi pred vama.
  3. Neki od tih izazova mogu kompletno da vam promeni pogled na problem, čak toliko da odlučite da isti nije vredan vaše pažnje i da ceo poduhvat dropujete. Ajd onda izađi kupcima pred oči...
  4. Ljudi će uglavnom diskusiju shvatiti kao obećanje i očekivati da isporučite rešenje o kome se pričalo. Poseban belaj je da neko kupi vaš proizvod na osnovu takve diskusije, a vi odlučite da ne želite da dodate mogućnost ili se vaša implementacija razlikuje od onoga što je kupac imao u glavi čitajući diskusiju.
  5. Treba uvek da imate otvorene opcije. Nema ništa gore od pritiska ili obaveze da dodate nešto što ne smatrate dobrim samo zbog olako datog obećanja. Plus time štetite i svom proizvodu jer dodajete nešto što ne smatrate da bi trebao da bude deo istog.
  6. "Underpromise, overdeliver" mantra je jedna od najboljih koju možete da usvojite u bilo kom poslu. Preteranom diskusijom i sanjanjem o budućim mogućnostima zajedno sa svojim mušterijama nikada nećete moći da se ponašate u skladu sa njom.
  7. Detaljna diskusija o određenoj mogućnosti može da vam poremeti fokus. U vašoj glavi su najznačajniji oni problemima kojima se mozak u tom trenutku bavi iako pored njih možda postoji niz drugih dosta značajnijih problema čijim rešavanjem ćete postići znatno bolje rezultate na duže staze.

Slične diskusije imaju i svoje prednosti, pre svega to da se istim može doći do nekih zanimljivih ideja. Problem je što te ideje same po sebi nisu dovoljan razlog da biste trošili vreme i kupili negativne poene kod kupaca ukoliko se predomislite.

Ovaj tekst se već odužio tako da ću da prekinem ovde. Ovih dana ide i dodatak gde ću opisati jednostavan pristupu koji koristimo i koji se u našem konkretnom slučaju pokazao kao dobar.

Good to Great

good-to-great.jpg

Knjiga počinje sa pričom o večeri gde je autorov prijatelj prokomentarisao njegovu prethodnu knjigu (Built to Last) kao neupotrebljivu zato što su kompanije kojima se ta knjiga bavi od samog početka bile vođene tako da postanu sjajne, pa samim tim ne može da se koristi za postojeće kompanije koje su prosečne, ali žele da se promene na bolje. Taj komentar je bio direktan povod za Good to Great - knjigu u kojoj se opisuje proces kroz koji su prošle kompanije koje su se 15 godina vrtele oko tržišnog proseka da bi u jednom momentu jednostavno prelomile i u periodu od 15 godina davale bar 3 puta bolje rezultate od tržišnog proseka.

Ukratko, ova knjiga se bavi transformacijom kompanije koja je 15 godina bila prosečna u kompaniju koja 15 godina daje sjajne rezultate. Na osnovu istorije kompanija koje zadovoljavaju navedeni uslov (njih ukupno 11), a u poređenju sa kompanijama koje su bile u istoj grani industrije i sličnoj poziciji pre transformacije, ali nisu uspele da postanu sjajne, autor izvlači niz zapažanja:

1. Liderstvo petog nivoa

Sve sjajne kompanije su imale lidera petog nivoa. Ovakav lider je osoba koja kombinuje ličnu skromnost i profesionalnu odlučnost, a fokusirana je pre na interese kompanije, nego na svoje lične interese. Ovi ljudi su ambiciozni, uporni i vredni, a svoju energiju troše na to da bi kompanija napredovala i pravila sjajne rezultate.

S druge strane, lideri poredbenih kompanija su često imali egoistične ciljeve, nisu bili sposobni da izaberu dobrog naslednika, često su bili zvezde, ali nisu davali rezultate koja organizaciji trebaju da bi zabeležile dobre rezultate u peridu od 15 godina itd.

Jedan direktor sjajne kompanije koga autor navodi kao lideara petog nivoa je izjavio da je on zaprežni, ne paradni konj - dosta slikovit opis razlike između zvezde sa naslovnih strana poslovnih časopisa, a koja bez obzira na svoj celebrity status ne mora da donese dobre rezultate i lidera koji ćuti i gura napred bez previše eksponiranja.

10 od 11 lidera petog nivoa u sjajnim kompanijama dolaze iz samih kompanija i nisu "zvezda spolja". Ovaj podatak se poklapa sa principom #9 u "The Toyota Way" koji kaže da lidere treba razvijati unutar kompanije, ne uvoziti.

2. Prvo ko, a zatim šta

Ovaj deo knjige se bavi ljudima. Zaključak knjige je da je pre strategije, taktike i sličnog (šta) prvo potrebno okupiti prave ljude (ko). Pravi igrači treba da ostanu u igri, a one koji to nisu zamoliti da je napuste, pa tek onda gledati šta će da se radi. O tome da li je neko pravi ili ne zavisi više od njegovih karakternih osobina i urođenih sposobnosti, nego od znanja i veština.

Autor nudi tri saveta u radu sa ljudima u firmi:

  1. Treba zaposliti samo osobu za koju je kompanija sigurna da je prava. Ako postoji bar malo sumnje i neodlučnosti, treba tražiti dalje.
  2. Ako se pokaže da neko mora da bude zamenjen, onda to treba uradite odmah, bez čekanja.
  3. Najbolji ljudi treba da rade na najboljim projektima, a ne da krpe rupe i gase požare.

Takođe je zanimljiva pojava kod poredbenih kompanija kada na na čelo kompanije dođe genije koji tako složi priču da ima mnogo pomoćnika, ali da sve odluke idu kroz njega. Ovaj sistem može da radi, ali često se raspada onog trenutka kada takav direktor napusti firmu jer pomoćnici nisu naviknuti da donose odluke.

3. Pogledajte istini u oči

Nemoguće je doneti dobre i trajne odluke bez spremnosti da se otvoreno sagleda situacija u kojoj se kompanija nalazi. Ukoliko kompanije nije spreman da pogleda istini u oči, ništa konkretno ne može da se uradi. Zato je bitno da rukovodstvo napravi takvu atmosferu gde istina može da se čuje. Par saveta koje autor nudi:

  1. Umesto da dajete odgovore, postavljajte pitanja.
  2. Podstičite dijalog i debata, ne nametanje ideja.
  3. Dobro analizirajte svoje greške i iskustva, ali nikada ne upirite prstom ni u koga.
  4. Omogućite ljudima da zaustave sistem i istaknu mesto gde misle da postoji problem (red flag) kako se isti ne bi ignorisao, već rešio ako postoji.

Sjajne kompanije su na probleme kroz koje su prolazile gledale kao na nešto što će ih u budućnosti učiniti jačim, a ne kao na nešto što je razlog da budu obeshrabrene. Samu situaciju treba sagledati u poptunosti i realno, a opet imati veru da će na kraju biti bolje, bez obzira na trenutne poteškoće.

4. Koncept ježa

Naći koncept ježa je naći ono u čemu možete biti najbolji na svetu i držati se toga ignorišući ostale prilike koje nisu u skladu sa time bez obzira koliko one primamljive bile. Koncept leži u preseku tri kruga:

tri-kruga.jpg

Pored toga bitno je prepoznati i stvari u kojima kompanija ne može da bude najbolja i zanemariti ih, pa makar to bio i njen core business u tom trenutku.

Do koncepta ježa se dolazi vremenom, kroz niz iteracija, a sjajne kompanije ga baziraju na razumevanju, ne na razmetanju.

Pod "ekonomskim motorom" se podrazumeva ekonomska realnost u kojoj firma posluje i dobro razumevanje iste. Autor daje jedan zanimljiv savet - kada bi kompanija morala da izabere jedan X od svih "profit po X" brojeva koji su deo njene ekonomske realnost, koji X bi imao najbolji i najstabilniji uticaj na samu kompaniju? Taj X je ekonomski imenilac.

5. Kultura discipline

Ukoliko kompanija odabere prave ljude i dobro definiše svoj koncept ježa neće imati problema sa disciplinom i motivacijom. Potreba za motivisanjem i disciplinovanjem ljudi obično pokazuje da su pogrešni ljudi u kompaniji ili da kompanija nije dovoljno fokusirana i šeta van svoja tri kruga.

Dobitna kombinacija su disciplinovani ljudi koji disciplinovano razmišljaju pre nego što preduzmu (disciplinovanu) akciju, a sve unutar tri kruga, ne van njih.

Birokratija je pokazatelj nestručnosti i nedostatka discipline.

Ne treba poistovećivati okruženje u kome postoji tiranin koji disciplinuje ljude oko sebe sa disciplinovanom kompanijom pošto nisu ista stvar. Kompanija koja je prigrlila disciplinu kao organizacija može da izgradi sistem koji donosi održive rezultate za razliku od kompanije koja ima "dresera".

6. Tehnološki akceleratori

Tehnologija pomaže, ali ne pokreće transformaciju od dobrog do sjajnog. Ni jedna kompanija nije počela transformaciju tako što je prihvatila određenu tehnologiju, već tako što su pravi ljudi odredili pravac kojim kompanija treba da se kreće i onda pažljivo birala tehnologiju u skladu sa njim.

Ukoliko se tehnologija uklapa u tri kruga, sjajne kompanije su je brzo usvajale i postajale pioniri u njenoj primeni, a ako se pak nije uklapala onda su je ignorisali ili usvajali taman u tolikoj meri koliko je potrebno.

Autor takođe navodi jedno zanimljivo zapažanje - sjajne kompanije su usvajale tehnologiju u skladu sa svojim ciljevima, dok su poredbene kompanije lutale i usvajale tehnologije iz straha da ih konkurencija ne prestigne.

Druga zanimljiva stvar je podatak da su obe grupe imale pristup istim tehnologijama što jasno govori da same tehnologije nisu uslov za uspeh, već samo nešto što pomaže dobrom timu okupljenom oko dobro definisanog cilja.

7. Priča o zamajcu - akumulacija i proboj

Knjiga opisuje momenat kada kompanija postane toliko dobra da ljudi napokon počnu da obraćaju pažnju nju. Taj moment autor naziva probojem.

Iako se proboj čini dramatičnim i naglim za ljude koji ga posmatraju sa strane, on nikada nije uzrokovan jednom odlukom, srećnim momentom, revolucionarnim programom u kompaniji, akvizicijom ili nečim sličnim, već je proizvod dugogodišnjeg rada i laganog, ali konstantnog napretka.

Ceo ovaj proces akumulacije autor poredi sa pokretanjem ogromnog zamajca - u početku je sporo i teško, ali vremenom, kako se zamajac kreće i kako njegova masa počinje da radi za kompaniju, stvari postaju lakše sve do trenutka kada se zamajac kreće toliko brzo da ga je gotovo nemoguće zaustaviti.

Poredbene kompanije su često tražile quick fix rešenja (akvizicije, dovođenje zvezde na čelo kompanije, usvajanje nekog revolucionarnog programa ili tehnologije itd) kako bi preskočile period akumulacije i odmah došle do proboja. Kada ta rešenja ne bi urodila plodom, često su u razočarenju lutala nasumično i gubile svaki pravac.

* * *

Iako se knjiga pre svega bavi velikim kompanijama koje su već dugo vremena prisutne na tržištu i njihovom transformacijom od prosečnih do sjajnih, mnoga zapažanja su opšta i važe i za mnogo manje firme. Evo samo par koje ja lično smatram bitnim:

  1. Naći u čemu si najjači i tome se posvetiti, ostalo ignorisati i prepustiti drugima
  2. Fokus i disciplina
  3. Pravi ljudi
  4. Lagan, ali konstantan napredak i rast
  5. Izbegavanje korišćenja novih i vrućih tehnologija iz straha ili samo zato što su nove i vruće

i tako dalje.

jez.jpg

Treba imati na umu da su mnogi koncepti dosta uopšteni (drugačije nije moglo) i da su bazirani na istraživanju velikih američkih kompanija koje su na berzi tako da ne važe nužno svugde. I pored toga, Good to Great nudi dosta zanimljivih informacija i ideja, lako se čita i zanimljiva je.

Built to Last poručujem u sledećoj turi definitivno :)

Viral kampanje i manipulacija sistemom

Gledam prethodni post i pade mi na pamet komentar koji je prijatelj postavio na note o tom postu na Facebooku:

haha Ilija, jel ovo neki viral experiment :)

Komentar je zezanje, naravno, ali zar smo dotle došli da na sve što je malo off, čudno, smešno i što želiš da proslediš nekim prijateljima posumnjaš da je konstruisana viral varijanta ili eksperiment? Ne govorim za primer gore pošto je samo povod za ovaj post, već uopšte na našu online svakodnevicu.

Ukoliko niste upoznati sa viralom kao pojmom, u pitanju je pojava kada se poruka prenosi kao virus gde svaka osoba u lancu "zarazi" par drugih ljudi prosleđujući im poruku. U suštini, viral je potpuno prirodna pojava - svi delimo sa prijateljima stvari koje nam se čine zanimljivim i ako se njima učine zanimljivim, oni će širiti dalje.

Vidim neki čudan pattern u situacijama kada ljudi shvate kako neka prirodna pojava ili sistem funkcionišu i na osnovu tog znanja rade kako bi izmanipulisali sistem. Evo par primera:

  1. Viral marketing - kampanje pravljene kako bi se postigao viralni efekat. "Viral s predumišljajem" ubija nešto najvrednije kod ove pojave - spontanost.
  2. SEO - trikovi za manipulaciju pretraživačem kako bi se doveo saobraćaj na sajt iako verovatno postoje drugi izvori sa znatno kvlaitetnijim sadržajem za zadati upit.
  3. Prodaja - trikovi kako bi se došlo do prodaje, čak i u situacijama kada kupcu roba ili usluga nisu potrebni. "Neću žvaku, hoću kusur!" kao jedna od naivnijih varijanti na primer.

Iako postoje ove "ekstremne" varijante gde se smišljeno radi sa ciljem da se sistem izmanipuliše zarad lične koristi, nema ničeg lošeg u razumevanju kako nešto funkcioniše. To je osnov napretka i ugrubo ga mogu opisati ovakvim grafikonom:

manipulacija.png

Počinjemo sa time što ne razumemo pojavu. Posmatranjem uviđamo neke pravilnosti u sistemu. Na osnovu te spoznaje, unapređujemo sopstveno ponašanje kako bismo dobili bolje rezultate za isti trud. Vraćamo se na posmatranje i gledamo kako su izmene koje smo uneli deluju, pa opet učimo, optimizujemo i tako u krug. Još jedan potpuno prirodan proces koji ljudi koriste oduvek...

Između optimizacije i manipulacije nema jasne granice, ali mislim da se može povući u onom trenutku kada optimizacija više ne radi u interesu sistema. Primera radi, tako urediti prodaju da kupac na najlakši mogući način dođe do potrebnih informacija o proizvodima i pazari nešto što mu život čini lakšim je dobro, ali prodati nešto što mu ne treba koriseći neki od trgovačkih trikova nije.

Nema ništa loše u razumevanju kako stvari funkcionišu i prilagođavanju na osnovu toga znanja. Problem nastaje kada se znanje iskoristi protivno intersima sistema i/ili strana uključenih u njega. Razumevanje sistema, uključenih strana i igranje tako da se svima donosi vrednost garantuje dobre rezultate bez ikakvih trikova.

PS: Čak i ako vidite nekog da napreduje brže od vas zato što igra prljavo, znajte da to neće ići doveka i da takvo ponašanje nije održivo. Većina sistema ima ugrađene odbrambene mehanizme tako da će ta osoba ili morati da spusti loptu pre nego što bude prekasno ili će lupiti glavom u zid. Ali to je druga priča...

The Toyota Way - 14 principa upravljanja

the-toyota-way.jpg

Da počnem sa time da je moje iskustvo sa auto-industrijom i proizvodnjom fizičkih proizvoda nikakvo. To je jedan od razloga zašto mi je "The Toyota Way" zapela za oko. Drugi razlog je što sam na više mesta nailazio na lean production, lean software development i slične koncepte, a mnogi navode Toyotu kao firmu koja je otišla najdalje u primeni lean razmišljanja u proizvodnji i poslovanju.

Knjiga se ne bavi alatima, već principima i o tome kako se ti principi uklapaju u priču jednog od najvećih proizvođača automobila današnjice. Iako se u dosta navrata pominju alati i tehnike koje Toyota koristi, autor se njima ne bavi mnogo, već ih samo pominje u kontekstu principa koji opisuje.

"The Toyota Way" počinje tako što ukratko opisuje Toyotu kao kompaniju, njen nastanak i put od male privatne firme do jednog od najvećih proizvođača automobila na planeti. 14 principa upravljanja je navedeno i ukratko opisano odmah na počeku da bi ih autor kasnija poglavlja detaljno objasnio.

Princip 1: Odluke se baziraju u skladu sa dugoročnim planovima i principima, čak i po cenu kratkoročnih finansijskih rezultata. Kompanija treba da nađe sebi svrhu, ponaša se odgovorno i kreira vrednost svojim kupcima, društvu i ekonomiji. Odluke i delovanje se usmerava ka ostvarenju dugoročnih planova, a ne kratkoročnih rezultata.

Na primer, jedan od Toyotinih principa je da ne optušta radnike kada su vremena loša. Sada je prilika da vidimo da li će kompanija biti dosledna ovom principu. U situaciji u kojoj se danas nalazi auto industrija, teško je ne misliti na troškove, pad prodaje, gubitke i smanjenje istih.

Princip 2: Proces treba da bude tok kako bi problemi isplivali. Sirovi materijal prolazi kroz tok i konstantno se transformiše do finalnog proizvoda. Svi koraci od početka do kraja se mogu podeliti na one koji donose i na oni koji ne donose vrednost mušteriji. Potrebno je maksimizovati vrednost, uz stalno smanjenje aktivnosti koje ne dodaju vrednost - "otpada".

Princip 3: Pull sistem se koristi kao mera za sprečavanje jednog od osnovnih otpada - prekomerne proizvodnje. Svaki korak u procesu je mušterija koja "kupuje" materijal od prethodnog koraka. Ideal je pružiti mušteriji ono što joj treba, kada joj to treba i tačno u količini koja joj treba. Ovakav pristup se bazira na pull principu - umesto da prethodni koraci "guraju" materijal i orijentišu se prema svojoj proizvodnji (push), kod pull sistema naredni koraci "povlače" šta i kada im je potrebno od prethodnog koraka.

Između koraka se pravi mali inventar čija je uloga "peglanje" toka, ali se uvek teži smanjenju inventara i što savršenijem toku.

Pošto je ponašanje mušterija nepredvidivo, plan proizvodnje se pravi dnevno kako bi se što brže odgovorili na zahteve i smanjio broj jedinica proizvoda koje mušterije ne žele.

Princip 4: Proizvodnja se ujednačava kako bi mogli da se isporuče predvidivi i konstantni rezultatu. Treba odstraniti preopterećenje ljudi i mašina i ujednačiti proizvodnju. Uvek je bolje konstantno raditi uz optimalno opterećenje, umesto imati neujednačenu proizvodnju gde u nekim trenucima ljudi nemaju šta da rade, dok u drugim ne mogu da stignu da isporuče poručeno. Taiichi Ohno, otac Toyota Production Systema ovo poredi sa basnom o zecu i kornjači.

Princip 5: Potrebno je razviti kulture gde se staje kako bi se rešio problem i kvalitet postigao iz prve. Ogromna prednost toka je da problemi isplivavaju kada jedna od ćelija u toku ima problem. Pošto je u pitanju tok, problem mora biti rešen što pre kako se tok ne bi zaustavio. Takođe mora da bude rešen temeljno kako tok ne bi bio ugrožen u budućnosti.

Koriste se alati za detekciju grešaka i vizuelne kontrole koje nedvosmisleno pokazuju da problem postoji i gde se nalazi vođama timova. Svaki zaposleni ima dozvolu i obavezu da zaustavi proizvodnju ukoliko naiđe na problem.

Ceo tok ne staje odmah jer između koraka postoje male zalihe koje ga peglaju, ali one traju jako kratko tako da problem treba da bude rešen što pre.

Princip 6: Bez standardizacije i predvidivosti procesa nije moguće kreirati tok. Treba koristiti proverene i standardizovane akcije za koje se zna koliko traju kako bi proces davao predvidive rezultate. Bez toga je nemoguće imati tok.

Iskustvo stečeno ponavljanjem izvesne akcije će pokazati najbolje prakse koje treba da postanu standard, ali tu proces ne staje. Treba dozvoliti slobode kako bi radnici mogli da eksperimentišu i unapređuju proces. Unapređenja koja se pokažu kao dobra postaju deo standarda.

Princip 7: Koriste se vizuelne kontrole kako bi se naglasili problemi i brzo komunicirale informacije. Vizuelni alat bi trebao da bude jednostavan i nedvosmisleno pokazuje da trenutna situacija odstupa od standardne. Treba izbegavati alate koji odvlače pažnju ljudi sa mesta na kome se stvaran rad izvršava.

Ljudi većinu informacija primaju vizuelno i Toyota insistira da se informacije tako komuniciraju. Jedan A3 papir sa dosta grafova i samo potrebnim informacija će bolje preneti potrebne informacije nego 50 strana sitno kucanog teksta koje niko ne želi da čita.

Princip 8: Koriste se samo proverene, stabilne tehnologije koje pomažu ljudima i procesima. Tehnologija treba da se koristi kako bi se zaposlenima pomoglo, ne kako bih ih zamenila. Mašina ne ume da uči i nije inovativna. Često je dobra ideja određeni posao raditi ručno pre nego što ga automatizujete kako biste ga bolje razumeli i unapredili.

Nove, nedokazane tehnologije mogu da ugroze tok tako da im treba pristupati sa rezervom i ubacivati ih u proces tek nakon što su se pokazale i zadovoljile testove. Ovo ne znači da ne treba podsticati ljude da isprobavaju nove stvari, već samo da se ne treba zaletati na nove tehnologije i koristiti ih bez detaljnog testiranja i ispitivanja.

Princip 9: Lidere treba razvijati iz sopstvenih redova. Dobar lider treba da razume ono što se radi i da svojim ponašanjem bude uzor ostalim ljudima koji rade u kompaniji. Lider treba da živi i diše kompanijsku kulturu i dobro poznaje procese unutar kompanije.

Autor navodi niz primerga gde su kompanije zapošljavale lidere spolja. Kada takva osoba uđe u kompaniju, često ima viziju gde želi da je odvede, ali ta vizija nije povezana sa kulturom firme i ne pusti uvek korenje.

Princip 10: Ulažite mnogo u razvoj individualaca i timova koji žive i dalje razvijaju kompanijsku kulturu. Kompanijska kultura je bitna na duge staze, a nju čine samo i isključivo ljudi, ne motivacioni posteri okačeni po zidovima. Sama kompanija i kultura treba da podstiču ljude da se razvijaju i napreduju.

Timski rad se uči. Kreiranje timova koje čine stručnjaci iz različitih oblasti pomažu bržem rešavanju problema jer se isti sagledavaju iz više različitih perspektiva. Takođe se smanjuje "otpad" u komunikaciji kada problem rešava više odvojenih specijalizovanih jedinica (npr. stručnjaci za aero-dinamiku, dizajneri i mašinci bi trebalo da rade zajedno na dizajnu novog vozila kako bi kroz direktnu komunikaciju pre došli do boljeg rešenja).

Princip 11: Dobavljače i partnere treba poštovati i motivisati da se razvijaju i unapređuju. Pomoć se pruža kroz podršku, obuku i konstantne izazove. Ukoliko očekujete od partnera da zadovolji vaše visoke standarde i uz to mu pomažete da ih dosegne, pomažete mu da bude bolji. Naravno, očekivanja treba da budu realna i takva da obe strane dobijaju.

Princip 12: Idi na lice mesta da bi spoznao šta je problem i rešio ga. Ovaj princip se zasniva na tome da odluke treba donositi tako što se proces posmatra i na osnovu posmatranja dođe do dubokog razumevanja procesa.

Menadžment ne bi smeo da donosi odluke na osnovu izveštaja, informacija iz treće ruke i pretpostavki, već da ode na "izvor" problema, analizira ga i tamo ga reši, čak i ako to podrazumeva da zasuče rukave i zaprlja ruke.

Princip 13: Odluke se donose sporo, kroz konsenzus i razmatranje što većeg broja alternativa. Sve strane koje odluka pogađa treba da budu uključene u proces odlučivanja kako bi se izbegla situacija da je izmena pomak unazad i čini rad jako teškim pojedinim grupama čija je perspektiva previđena.

Menadžeri intervjuisani u knjizi kažu da je mnogima jako teško da nauče da treba da zastanu i dobro preispitaju alternative pre nego što krenu sa implementacijom ideje. Treba zastati, analizirati alternative i tek kada se odabere najbolji put krenuti sa radom, brzo, temeljno, ali i oprezno.

Princip 14: Kompanija treba neprekidno da uči kroz konstantno unapređenje i osvrtanja na ono što je urađeno. Kada je proces stabilan treba koristiti stalno unapređenje kako bi se neefikasnosti i otpad uvidele u procesu. Kada kompanija koristi minimum inventanra, greške i otpad jako brzo isplivaju i mogu se rešiti.

Znanje treba da ostane u firmi i da nastavi da se razvija. Radno okruženje treba da bude što stabilnije bez velike smene radnika i kroz spora unapređenja. Lideri i naslednici se oprezno biraju i kreiraju dugim radom u kompaniji.

Nakon svakog projekta treba zastati, pogledati urađeno i uvideti greške i propuste. Kada su greške i propusti identifikovani, treba u naredne projekte treba dodati mehanizme koji će pomoći da se iste više ne ponove.

Što se mene lično tiče, stvarno mi je prijalo da pročitam nešto što nema previše veze sa razvojem softvera i ostalim temama koje me pretežno zanimaju, a da je opet moguće povući niz paralela sa našom situacijom. Većina principa je univerzalna i važi kako za malu softversku firmu tako i za giganta koji zapošljava stotine hiljada ljudi širom planete. Sa druge strane, neki principi se baš i ne uklapaju. Male firme koje tek rastu treba da razmišljaju o kulturi koju grade, ali im u tom stadiju verovatno nije bitan trening naslednika.

Najveći problem knjige je što je dosta jednostrana i pristrasna. Ne postoji savršen sistem, nije moguće da Toyota sve radi kako treba i da ostali proizvođači neke stvari ne rešavaju bolje. Perspektive drugih proizvođača, bivših i sadašnjih radnika i saradnika, a ne samo trenutnog menadžmenta su stvari koje nedostaju pa knjiga ima dosta jednostran pristup. Da se razumemo, to je ne čini lošom, ali ostavlja par nepopunjenih rupa i zahteva da se neke stvari uzmu sa rezervom.

Rast kroz edukaciju

Večeras samo kratko - evo je jedna zanimljiva priča na koju sam nalateo u knjizi Small Giants.

U određenom trenutku u svom razvoju, jedna od 14 firmi koje knjiga opisuje je odlučila da otvori ogranak koji se bavi edukacijom. Ogranak je imao svoje ljude i svoje resurse, ali ono zašto je bio izuzetno bitan za kompaniju je zato što su vlasnici i iskusniji ljudi iz firme spremali seminare iz oblasti za koje su bili stručni, dok su te iste seminare pohađali, pored ljudi van firme, i mnogi ljudi zaposleni u njoj. Kompanija ih je, naravno, ohrabrivala u tome.

Cela priča je apsolutni win-win za kompaniju:

  1. Zaposleni su konstatno bili izloženi novim idejama, novim veštinama, novim znanjima koje su im pomagale kako u ličnom rastu tako i na samom poslu. Pored toga, ulaganje u rast zaposlenih pokazuje da je firmi stalo do njih i da za nju oni nisu samo krpa koju će iskoristiti i odbaciti.
  2. Osobe koje su spremale materijal su morale da razmišljaju znatno dublje o stvarima koje obrađuju kako bi mogli da ih prenesu, da sistematizuju i iznova preispituju svoje znanje i spreme ga u formi pogodnoj za "distribuciju" (predavanje, knjige itd).
  3. Vremenom se ovaj materijal i znanja gomilali i usavršavali. Nakon par godina vrednost cele priče je dobrano narasla, onako kako samo s dugim ulaganjem to može da se desi. U pitanju je profitabilna jedinica koju konkurencija teško može da kopira.

Opet se provlači priča o sistematizaciji i definisanju najboljih praksi (vidite neke od mojih beleški o idejama izloženim u "The E-Myth Revisited"), o ulaganju u zaposlene i njihovo obrazovanje, o postojanju dela koji se brini edukacijom unutar same firme (overite priču vezanu za Pixar University), o edukaciji kao jednom od najboljih metoda za promociju (pogledajte ovaj video) itd.

The E-Myth Revisited, beleške

emyth_revisited_2.jpg

Ima par dana da sam pročitao The E-Myth Revisited: Why Most Small Businesses Don't Work and What to Do About It. Umesto recenzije ili ocene, samo ću napisati par ideja koje su mi privukle pažnju, kao podsetnik i kao teme za razmišljanje:

  1. U svima nama postoje tri osobe - preduzetnik, menadžer i tehničar. Preduzetnik je osoba koja uvek gleda napred i nikada nema mira, menadžer želi da sve drži u redu i organizovano, a tehničar samo želi da radi ono što vole, bez da se cima sa stvarima koje nisu vezani za to. Svi imamo sve tri ličnosti, neke više, neke manje izražene. Ideal je složiti tako život da svaka od te tri ličnosti bude srećna.
  2. Po autoru, većinu malih biznisa počinju tehničari koji hoće da izbace šefa iz jednačine. Na kraju tako završe da rade za nekog čije je standarde izuzetno teško zadovoljiti - sebe. Na svoj biznis gledaju kao na mesto gde nastavljaju da idu na posao. Umesto da rade na svom biznisu, on rade u njemu, kao zaposleni.
  3. Jedna od odlika uspešnih biznisa je da su dizajnirani i predvidljivo donose dobre rezultate. Definisan je sistem dolaženja do rezultata i njihovog merenja na taj način da se isti postižu konstantno i pouzdano. Sama struktura nije fiksna, već se vremenom kroz niz sitnih promena čiji je uticaj merljiv unapređuje. Proces ide u tri koraka - inovacija, merenje uticaja inovacije, integracija naučenog u sistem - repeat!
  4. Po autoru, biznis treba da bude tako dizajniran da bilo ko može da ga replicira sa istim uspehom i predvidljivim rezultatima. Sam biznis je prototip koji po potrebi može, ali ne more da se replicira sa istim uspehom. Nikada ne morate da ga prodate kao franšizu, dovoljno je da tako bude dizajniran.
  5. Procenat malih biznisa koji uspeju je mnogo manji od procenta franšiza koje uspeju. Razlog je u tome što su franšize dizajnirane da rade i donose rezultate (postoji jasno definisan sistem), dok većina malih biznis luta i prečesto prepušta stvari slučajnosti.
  6. Biznis nije cilj već sredstvo. Osnivač ne sme biti njegov rob, već vlasnik kome isti pruža mogućnost da živi kako želi i ispuni ciljeve koje je sebi zacrtao u životu. Na biznis ne treba gledati kao na mesto na koje se ide na posao, već kao na sredstvo za ostvarenje sopstvenih ciljeva i ambicija, ma šta one bile. Biznis je tu da služi, ne da mu se robuje.
  7. Biznis je onakav kakvi su vlasnici. Ako su akljavi, lenji, nesistematični i biznis će biti takav. No, po autoru, svako od nas ima kapacitet da se promeni i tom promenom direktno utiče kako na kvalitet svog života tako i na sam biznis.

Ako imate svoju firmu ili pak želite da se oprobate u tome u budućnosti, pročitajte E-Myth. Nudi mnogo više pitanja nego odgovora, uz, bar meni, novu perspektivu i niz tema za razmišljanje.

Iako se ne slažem nužno sa svim što je ispričano u knjizi i još uvek ne znam kako se cela priča uklapa u razvoj softvera, drago mi je što sam je pročitao. Da nije verovatno ne bih ni pisao ovaj post... :)