Eureka! momenti

A_Bugs_Bunny_Pez.jpgDok se u pozadini uploaduje najsvežija verzija activeCollab koju ćemo da testiramo danas čitam "The Myths of Innovation". Iako sam tek počeo da je čitam knjiga mi je već sada dala niz tema za razmišljanje.

Jedna od njih je priča o tome da živimo u uverenju da se velike ideje dešavaju same od sebe, jednostavno blisnu u našim glavama.

"Njutnu pala jabuka na glavu i čovek smislio gravitaciju" tip priče. Naravno, niko ne pominje da je gravitacija do tada bila poznata (ljudi padali kao kruške i pre Njutna) i da se ta scena sa jabukom najverovatnije nikada nije desila. Njutn je "samo" matematički objasnio gravitaciju i to nakon što se 20 godina zanimao za istu.

Bez romantiziranja o momentu nastanka ideje teško da bilo šta možete da prodate, posebno novinarima. Scott u knjizi navodi primer eBay ekipe koja je htela malo "PR ljubavi". Priča o tome da žele da naprave mesto gde ljudi mogu lako da trguju nije prošla jer je bila previše suvoparna.

Ono što je naposletku prošlo je priča kako je jedan od osnivača napravio eBay kao mesto na kome bi njegova verenica mogla da razmenjuje PEZ dispensere. Kako slatko od njega! Naravno, ta priča je izmišljena i pored priznanja eBay ekipe i dalje se ljudi lepe za nju i prepričavaju je kao da je istina.

Ko god se bavio kreativnim radom zna da su munja i eureka momenati više stvari koje se dešavaju u filmovima nego u realnosti i da ono najbolje dolazi samo predanošću, upornošću i gomilom sprženih radnih sati.

Ali opet... [Girly ton] "Kako slatko od njega! Pa on je baš voli!"

Smešak!

Prema Albertu Mehrabianu u svakodnevnoj, licem u lice komunikaciji poruke prenosite pomoću:

  1. Govora tela - prenosi 55% informacija;
  2. Tona glasa - prenosi 38% informacija;
  3. Reči - samo 7% informacija.

Ko bi rekao, ha? Ono što je još zanimljivije je da, ako reči nisu u skladu sa tonom i govorom tela, ljudi će pre verovati govoru tela nego samim rečima. Setite se samo "Oči nikad ne lažu" i sličnih narodnih izmišljotina.

U svakodnevnim online diskusijama nedostaju komponente na koje smo navikli da prenose više od 90% informacija. Samo na osnovu nečijih reči na forumu ili u emailu ne možeš da vidiš da li se neko šali, da li je ozbiljan, potrešen, veseo i nasmejan ili kompletno u ofsajdu.

Jako je teško rečima komunicirati osećanja ili stavove (pitajte autore ljubavnih romana - oni su eksperti u tome), a s druge strane, svi znamo da je dovoljno da nekog samo pogledamo ili na kratko popričamo sa tom osobom i da nam je (skoro) sve jasno.

smiley.gifTu na scenu stupaju emotikoni, pokušaji da se tekstom ili grafikom prenose informacije koje ne možemo da prenesmo rečima. Užasno su populrni i toliko raznovsni da možete provesti dosta vremena gledajući razne kolekcije, a da vas ne smore previše. Kada pogledate većinu lako možete da zanislite dosta jednostavnu situaciju gde biste govorom tela i/ili tonom preneli istu informaciju, ali postoje neki koje nije baš lako podražavati (npr ovaj: govno.gif).

Ono što mene zanima je šta se desi kada jednostavno prestanete da koristite emotikone? Kako zvuče razgovori? Kakav vi imate osećaj prema svojim rečima i kakav odgovor dobijate od druge strane? Da li ste nekada "pričali" sa nekim ko ne koristi emotikone i kako zvuči to što ta osoba piše?

To je već samo po sebi tema za jedan poseban post.

Negativna emocija, signal za promenu

Jutros sam preslušao jedan kratak audio book koji se sažeto bavi emocijama. U njemu Antony Robbins kaže da ne postoje "negativne emocije" već da su one samo signali koje sami sebi šaljemo kako bismo rekli da nešto nije u redu sa stanjem u kome se trenutno nalazimo i da treba nešto da menjamo. Prema njemu postoji 10 grupa emocija koje nam jasno govore šta nije u redu i šta treba sledeće da uradimo:

  1. Nelagodnost - stanje je sranje :) Promeni ga tako što ćeš definisati svoj cilj i napravi prvi korak ka njemu. Dosada je jedan od primera. Shvati šta se upravo dešava, vidi kako brzo možeš da promeniš stanje i uradi nešto po tom pitanju.
  2. Strah - spremi se za nešto nelagodno što može da se desi u budućnosti sa čim treba da se suočiš ili što treba da izbegneš. Ključna reč je "spremi se". Dobra priprema će neutralisati strah u većini slučajeva.
  3. Povređenost - očekivanje koje si imao nije ispunjeno ili imaš osećaj da si nešto izgubio (voljenu osobu, prijatelja, bilo šta). Preispitaj situaciju, proceni važnost toga što si izgubio i jednostavno vidi gde si i šta treba da radiš dalje.
  4. Bes - važno pravilo ili standard koji imaš u životu je prekršeno od strane nekog iz tvoje okoline ili si ga čak ti sam prekršio. Vidi šta je i gde puklo, jasno komuniciraj svoja očekivanja ili promeni svoje standarde (nekad su previsoki i nerealni).
  5. Frustracija - to što radiš ne radi posao. Izmeni svoj pristup rešavanju problema jer na koji trenutno pokušavaš da ga rešiš neće dovesti do rešenja. Često ti je potreban novi set veština, ali je ponekad jednostavna promena načina na koji gledaš na problem dovoljna da te dovede do rešenja.
  6. Razočarenje - tvoja očekivanja nisu ispunjena. Shvati da su tvoja očekivanja verovatno prevelika u datim uslovima i da treba realnije da sagledaš situaciju i mogući ishod u budućnosti.
  7. Krivica - prekršio si neki od svojih standarda i treba da se postaraš da se to ne desi u budućnosti. Neke stvari ne možeš izmeniti, ali se možeš postarati da se iste ne dese u budućnosti i time ublažiti ili čak potpuno neutralisati osećaj krivice.
  8. Neadekvatnost - nemaš osećaj da se uklapaš u situaciju iz nekog razloga. Radi na tome da budeš bolji i osećaš se prirodno u datoj situaciji ili grupi situacija.
  9. Preopterećenje - žongliraš sa prevelikom količinom informacija i odgovornosti. Sedi, definiši šta je bitno, a šta ne, sortiraj stvari po prioritetima i URADI prvu stvar sa liste. Definisanje i rad vraćaju osećaj kontrole.
  10. Usamljenost - prijatno ti je da si u blizini ljudi i da imaš vezu sa njima (prijateljstvo, intimna veza itd), ali to trenutno nedostaje. Definiši kakav vid veze ti treba i poradi na tome.

Dodatak u vezi #9: Getting Things Done (GTD) je jedan od popularnih metoda koji se zasniva na izbacivanju obaveza i odovornosti iz glave na papir (definisanje), određivanju prioriteta i jasne sledeće stvari koju treba da uradite i delovanje na osnovu toga.

Uvek komunicirajte vrednost!

Vrednost

Hteli mi to ili ne - cena i/ili težina kako do nečega dolazimo komunicira vrednost. U svetu gde se stvari vrednuju novcem ili protiv-uslugom nuđenje nečega potpuno besplatno i bez obaveza ili pak jako jeftino uglavnom neće okinuti usađeni mehanizam da to nešto vredi. S druge strane, kada neko pruži servis ili proizvod i uz to te momački klepi po džepu ili se za nešto jako pomučiš - na tu stvar odmah gledaš drugačije, sa više poštovanja. U knjizi Influence: Science and Practice Robert Cialdini navodi primer poznanice koja je vlasnik prodavnice koralnog nakita. Jedna kolekcija nakita jednostavno nije išla - izmeštanje iste na uočljiviju lokaciju u vitrinama nije pomoglo, obaranje cene takođe. Jednog dana je vlasnica krenula na kraći put i na cedulji napisala da zaposleni promene cene u 1/2 trenutne, ali je u žurbi to tako nespretno napisala da su oni umesto 1/2 pročitali 2 i uduplali cene! Sav nakit se prodao u roku od par dana, dok je ona još bila na putu.

Iako je ovu tehniku sasvim slučajno otkrila i u početku joj nije bila u potpunosti jasna počela je da je koristi namerno i sa smislenim ciljem. Ništa ne gubi podizanjem cene do bezumlja. Ako čak ni to ne pomogne obaranje na bagatelne cene je uvek opcija...

Cena

Danas sam pročitao još jedan zanimljiv primer koji samo potvrđuju da se sa cenama ne treba igrati i da besplatno nije nužno najbolji način promocije. Scott Adams (autor poznatog Dilbert stripa) je hteo da reklamira nastavak jedne svoje knjige tako što će prvi deo učiniti besplatnim. Ono što je postigao je samo smanjenje prodaje! Ljudima se svideo prvi deo, ali umesto da kupe nastavak ljudi su čekali dan kada će ga Scott učiniti besplatnim. Kako sam autor kaže:

I inadvertently set the market value for my work at zero. Oops.

Ovo pravilo važi ne samo u poslu već i u međuljudskim odnosima. Ako se budeš ponašao kao kučence ljudi će te uvek tako tretirati, bez obzira koliko te voleli i cenili.

Ako te kojim slučajem zanima ZAŠTO stvari funkcionišu baš ovako uprkos svoj logici i razumu možemo o tome prodiskutovati sledeći put kada se vidimo u gradu. Ja nudim zanimljivu i korisnu priču, ti plaćaš piće ;)

Nije teško biti fin

Danas sam sa prijateljima listao kroz neke fotke i naleteh na jednu jako zanimljivu. Slikana je pre par meseci sa kuhinjskog prozora našeg stana:

Cipele pod drvetom

Vidite, nije teško biti fin. Najmanje što možete da uradite je da se izujete pre nego što se popnete na nečije drvo.

Šta ljudi širom sveta osećaju

We feel fine!

Jedna od stvari koje me iznova i iznova zaprepašćuju je količina podataka koja nas okružuje - ogromna ja. Gledano kao gomila ti podaci su često bezvredni, ali ako izdvojimo samo određene podatke koji nas zanimaju, skupimo ih na gomilu, analiziramo i rezultate prikažemo na pristupačan i zanimljiv način stvarno možemo svašta da dobijemo i naučimo.

We feel fine je projekat koji na Internetu skuplja izjave ljudi o tome kako se osećaju i daje nam prilično zabavan interfejs pomoću koga možemo da vidimo individualna osećanja kao i statistike izvučene iz gomile tih podataka.

Na primer, danas se mnogo ljudi oseća posebno, čak 3.3 puta više nego što je uobičajeno; 28 žena starih između 20 i 29 godina je mrzovoljno, ali dobra je vest da se 950 žena te dobi oseća srećno; čak 927 mladića se oseća izgubljeno i tako dalje. Upiti se mogu zadati po osećanju, polu, starosti, vremenskim prilikama, lokaciji i datumu tako da se stvarno može izvući svašta.

Korisnost i objektivnost tako dobijenih informacija je u najmanju ruku diskutabilna (pretražuje se samo englesko govorno područje), ali je cela stvar i dalje jako zanimljiva i zabavna.

Jonathan Harris, jedan od autora WFF projekta, je pre par meseci na TED konferenciji održao prezentaciju gde je pričao o WFF projektu i sličnim stvarima na kojima radi. Preporučujem da odvojite 15-tak minuta i pogledate je, stvarno je zanimljivo šta je sve moguće uraditi sa javno dostupnim podacima i dobrom idejom.

Besmrtnost

Danas mi je Fortune Cookie app na Facebooku rekao sledeće:

Share your knowledge to achieve immortality

Naravno da je FC glupost i da je mudar koliko i dnevni horoskop u Blicu, ali sama rečenica mi je tako besmislena da sam morao da prokomentarišem. Većina ljudi i dalje misli da samo ideje mogu biti besmrtne i kompletno previđaju činjenicu da smo jako blizu dana kada će nam medicina i tehnologija omogućiti da stvarno budemo besmrtni. Ti tretmani možda čak budu dostupni i za nešeg života.

Zaprešćujuće? I ideja da ćemo da letimo, cepamo atome i šetamo po Mesecu je nekada bila...

Ako želite da budete besmrtni postoje pametniji načini od prostog deljenja znanja i ostavljanja kamenčuga iza sebe - investiranjem u prave ljude i prave ideje. Nakon što ste saslušali šta Aubrey de Grey ima da kaže pogledajte u bližu, pa i malo dalju budućnost i onda lepo priznajte sebi da nemate pojma šta vas čeka i da je ideja o besmrtnosti isto toliko validna kao i ideja o automobilu na vodu.

Za sve ljubitelje Nighwisha

Obično ne pišem postove u kojima ostavim link, dva, ali ovo definivno mora da bude zapamćeno. Malo je matorije, ali sam se danas setio da ponovo potražim i opet sam se smejao kao lud.

Uživajte:

Koji si super heroj?

Evo ga još jedan test ličnosti: koji ste super heroj? Ja sam Green Lantern. Eto...

Green Lantern
95%
Spider-Man
70%
Iron Man
65%
Superman
60%
Hulk
55%
Batman
50%
Catwoman
45%
Robin
37%
Wonder Woman
35%
Supergirl
35%
The Flash
20%
Hot-headed. You have strong will power and a good imagination.