Chronicle (2012)

Sinoć sam pogledao Chronicle. Film mi se svideo, što i ne čudi pošto obožavam Čovek++ teme. Ubacite eksoskelete, nanotehnologije, supermoći ili šta god i nema brige, to kod mene uvek prolazi:

Ellen ripley

 

Gledam da izbegavam IMDB komentare pre nego što pogledam film (osim u slučajevima kada baš na IMDB tražim šta bih gledao), ali ih često pogledam kasnije. Za ovaj film su dosta podeljeni: ili je ocena visoka (7+) ili je jedna zvezda. I tako ja pročitam par negativnih komentara i iznerviram se.

Zabrinjavajuća ograničenost i nedostatak mašte, plus tipičan trolerski pristup. Holivud je kreirao armiju zombija koji očekuju da im sve bude servirano na kašičicu i da su likovi robotizovani stereotipi (sa perfektno belim zubima i/ili savršenim sisama). Onog momenta kada stvari malo skrenu sa trase zacrtane holivudskim bluprintom, eto frke i negativnih komentar.

Chronicle ima svoje probleme, ali je daleko od jedne zvezdice. To što mnoge stvari nisu rečene, što se kroz film gleda kako likovi uče, što često zabrljaju i što se ne ponašaju kao prepametni kriminalni bosovi je ono što ga čini različitim od većine super bljuvotina. Ovo je mnogo kvalitetnija zabava od Tora, Kapetana Amerike i sličnih visokobudžetnih gluposti, a produkcija iste je koštala bar red veličina manje.

The Dark Knight

Pre neko veče smo bili do Beograda da se vidimo sa drugarima i pogledamo The Dark Knight. Utisak koji sam imao kada smo izašli iz sale je da je film dobar, ali to je bilo to - bez superlativa. Međutim, kako vreme prolazi i kako razmišljam o detaljima iz filma sve više i više mi se sviđa; toliko da ću ići još jednom da ga pogledam.

Džoker je uznemiravajuće lud. Ne lud kao bolestan, već lud u načinima na koje govori ono što želi da kaže. U ponekim momentima su njegovi postupci toliko smešni da se ceo bioskop valjao, ali u pozadini je uvek bilo destruktivno ludilo. Uz scene "Here's my card" i "Give me a minute" idu i scene gde objašnjava kako je dobio glazgovski osmeh, njegovi "socijalni" eksperimenti, priča o ljudima i njihovoj sebičnosti, o tome kako i zašto je tu gde je i radi to što radi itd. Totalni freak.

Neću više da kvarim, pogledajte film. Tona akcije, komičnih scena i jedan jako, jako sjeban lik.

why-so-serious.jpg

Američki gangster

american-gangster.jpgU zadnje vreme kasnim sa gledanjem novih naslova (uvek ih gledam sa par meseci zakašnjenja). Tako je i ovaj put, ali dobro - bolje ikad nego nikad.

Za American Gangster mogu reći samo sledeće - ako ga do sada već niste pogledali, to obavezno uradite što pre. Film je predobar.

Što je najveći fazon - ovo je film o građenju poslovne imperije. Nema previše veze sa softverskom industrijom ili otvaranjem fabrike flaširane vode, ali osnovna pravila su ista - okruži se ljudima kojima možeš da veruješ, iskoristi priliku koju drugi ljudi ne vide i ne odustaj iako ti govore da si kompletno lud ako misliš da će poleteti, trudi se da su disciplina i moral uvek visoki, drži se po strani i nemoj se previše isticati itd.

I naravno - nikada, ali NIKADA nemoj da se zajebeš i primiš bundu od žene na poklon.

PS: Glumačka ekipa - VRH!

Monster Movies

cloverfield-small.jpgU zadnjih par nedelja pogledao sam dva monster filma koje bez trunke premišljanja preporučujem svakom - The Mist i Cloverfield. Oba filma su dosta različita i imaju neki svoj twist:

The Mist pokazuje da ljudi pod pritiskom mogu biti mnogo veća čudovišta od spodoba iz nečije najgore noćne more, samo im dajte malo vremena i prostora.

Za razliku od većine monster filmova koji prate akcije vojske, naučnika i ostale cool ekipe koja se bori protiv nemani u Cloverfieldu je pogled iz perspektive običnih ljudi. To, originalno čudovište, par epskih scena i konstantno napeta atmosfera čine Cloverfield jednim od najzabavnijih filmova koje sam gledao u zadnjih par godina.

Pogledajte kada budete imali vremena, oba filma su stvarno odlična.

Front Row na TV-u

Imate Mac, veliki TV? Dobro sobno ozvučenje? Oh, super. To znači da dnevnu sobu možete da pretvorite u jedno integrisano multimedijalno iskustvo sa svega par kablova i opciono jednom zanimljivom spravom koju sam nedavno pominjao.

Sada ću pisati o tome kako uživate u filmovima i ostalim sadržajima sa vašeg Mac laptopa na TV-u. Možda se neko zapita - čemu priča, zar nije Mac u fazonu da samo prištekam spravu i sve radi? U ovom slučaju ne u potpunosti. Najočigledniji problem je da ne možete da koristite TV kao primarni display dok je laptop zaklopljen osim ako ne idete sledećim koracima:

  1. Povežite TV i laptop. Za desetak eura možete naći DVI - HDMI kabal. Ako imate MacBook Pro to je dovoljno. Za MacBook će vam trebati i MiniDVI - DVI konverter (koji je kod nas bezobrazno skup - parče plastike i žice košta ni manje ni više nego 30 eura).
  2. Audio izlaz na zvučnike ili TV u zavisnosti od toga kako povezujete ozvučenje (meni sve ide kroz TV).
  3. Laptop će prepoznati TV kao sekundarni display. Kada zatvorite laptop on će otići u sleep mod, a TV će izgubiti signal.
  4. Dok je laptop zaklopljen probutie ga pomoću Apple Remove-a. Sada će TV biti primarni display i moći ćete da uživate u jednom ogromnom i dobro ozvučenom Front Row iskustvu.

Manje više očigledno, zar ne? Meni u prvih par pokušaja kada sam probao ovo da namesti nije bilo jer nisam znao jedan izuzetno bitan detalja - laptop mora da bude povezan na napajanje da bi ovo radilo. Ako je laptop na bateriji ništa od posla.

front-row-on-tv.jpg

Pivo, grickalice i daljinski u ruke i udri :)

30 dana noći

30 dana noći

Dva skorija filma bazirana na grafičkim novelama su po meni sam vrh: "V for Vendetta" i "300". "V for Vendetta" mi je čak toliko drag da bih ga najverovatnije izabrao za najbolji film koji sam do sada gledao kada bi me neko pitao.

Sada grupi odličnih filmova baziranih na grafičkim novelama možemo dodati i "30 dana noći".

Radnja filma je prilično jednostavna - u najsevernijem gradu Aljaske jednom godišnje nailazi period kada noć traje 30 dana. Šta se desi kada baš u to vreme grupica krvoločnih vampira odluči da svrati u posetu?

Smaranje i teoretisanje je na minimumu - ko su vampiri, odakle su došli i koja im je istorija i težnja kao vrste su skroz preskočeni. Razvoj i saživljavanje sa likovima? Ko bre ima vremena za dramu i duboka osećanja kada te napolju čeka sigurna smrt samo ako promoliš nos? Višak! Ono što je tu i što je bitno je 30 dana krvi, hladnoće, straha i borbe za opstanak.

Najmoćnija scena u filmu je prvi napad na grad kada većina stanovnika biva pobijena - pogled iz ptičije perspektive na apsolutni haos i paniku. Jednostavno savršeno!

No, da ne tupim jer time samo mogu pokvariti doživljaj. Ovaj film unosi svežinu u temu kojom su opasno udavili u zadnje vreme i zato apsolutna preporuka! Kao u slučaju filma "300" - uzmite ga za ono što jeste i uživajte :)

Shoot 'Em Up!

Upucaj ga sad!

Od ovog filma ne očekujete:

  • duboku priču, poruku ni pouku;
  • oštar i inteligentan humor;
  • bilo kakav razlog da razmišljate.

Jednostavno zaboravite te stvari, ali očekujte:

  • jebenu pucnjavu non-stop;
  • sise, nasilje i nastranost;
  • uklanjanje zlikovaca sa lica zemlje svim znanim sredstvima, pa čak i šargarepom (u DVA navrata!);
  • egzibicije koje bi i autori filmova Die Hard, James Bond ili Mission Impossible okarakterisali kao "trash i nemoguće".

Ili ga voliš ili ne. Ja sam se kidao od smeha, ali apsolutno nemam želju da ga pogledam još jednom. One time deal, ali vredi :)